Aktuelno
Bliži se početak nove 2017. godine, a s tim i početak primjene novog Zakona o finansijskom poslovanju koji je Parlament Federacije BiH usvojio u junu ove godine. Primjenom ovog zakona, koji će, dakle, stupiti na snagu 1. januara naredne godine, nastoji se smanjiti nelikvidnost preduzeća u FBiH te uvesti red u izvršavanju novčanih obaveza između privrednih subjekata. To je, inače, jedan od vjerovatno najkrupnijih problema bh. privrede, jer je, u principu, u (F)BiH prilično lako prodati bilo kakvu robu ili uslugu, ali je veoma teško naplatiti potraživanje za tu prodaju.

Pogledajmo šta to donose odredbe novog Zakona o finansijskom poslovanju. Prvo, naglasimo da se shodno članu 3. pomenutog zakona o finansijskom poslovanju (u nastavku teksta zakona) novi propisi odnose na sva fizička i pravna lica (dakle, i na samostalne poduzetnike i na kompanije) koji proizvode i prodaju proizvode i vrše usluge na tržištu, ali, nažalost, ne i na finansijske institucije, banke, društva za upravljanje investicijskim ili penzionim fondovima, na društva za osiguranje i reosiguranje, leasing društva i mikrokreditne organizacije.

Zakon nakon člana 3. propisuje cijeli niz dužnosti uprava u vođenju privrednog društva te odgovornosti uprave u cilju obezbjeđenja likvidnosti. Međutim, ono što širu javnost u FBiH zanima, nalazi se u članovima od 11. pa dalje. Riječ je o rokovima izvršenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika. Njihovim međusobnim ugovorom može biti ugovoren rok izvršenja do 60 dana. Iznimno, može biti ugovoren i duži rok izvršenja novčane obveze, ali ni u kojem slučaju ne duži od 360 dana, i to samo pod uvjetom da je dužnik izdao vjerovniku sredstvo osiguranja koje ima snagu izvršne isprave.

Ako ugovorom između poduzetnika nije ugovoren rok za izvršenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez poziva vjerovnika na izvršenje, izvršiti novčanu obvezu u roku od 30 dana. Ukoliko dužnik zakasni sa izvršenjem novčane obveze, tada duguje vjerovniku, pored glavnice, bez bilo kakve daljnje opomene, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze, navodi se u Zakonu.

Kamatna stopa jednaka je visini stope zatezne kamate propisane zakonom. Moguće je ugovoriti i drugačiju kamatnu stopu, ali ne veću od zakonom propisane i predviđene.

Ovo je, naravno, prilično dobra zakonska odrednica, koju je, istini za volju, trebalo davno uvesti i to sa daleko strožijim pravilima. I izvršna i zakonodavna vlast u FBiH svjesne su odavno kako nam je sudska praksa u slučajevima naplate potraživanja spora, pa su odavno - valjda da olakšaju poslovanje svojim brojnim prijateljima i rođacima uposlenim u javna preduzeća - uvele u sudsku praksu takozvanu naplatu po vjerodostojnoj ispravi (računu). U osnovi, riječ je o slijedećem. Neko javno preduzeće koje nije naplatilo svoju uslugu, a izdalo je račun nekom klijentu (u većini slučajeva riječ je o građanima), uopšte ne mora u procesu naplate potraživanja provoditi sudski postupak, nego po vjerodostojnoj ispravi (dakle, računu) podnosi tužbu koju nadležno odjeljenje suda automatski pozitivno rješava i klijentu šalje opomenu plus rješenje o izvršenju uz prijetnju pljenidbe imovine. Dakle, bez ikakve rasprave, postupka i tako dalje.

Nažalost, privredna društva nisu ni izbliza imala takvu zakonsku povoljnost do sada, a, doduše, nemaju je ni sada. Odredbe novog zakona su, naravno, prilično dobre, no mi u BiH i do sada imamo na hiljade dobrih ili čak odličnih zakonskih rješenja koja se, nažalost, ne provode u praksi. Zbog toga ne treba biti pretjerano euforičan u pogledu ovog zakona, jer ćemo tek u narednom vremenu vidjeti šta će on stvarno polučiti u praksi.

Zbog toga je posebno važno naglasiti i slijedeće. U zakonu je predviđeno uvođenje kazni za one koji krše rokove plaćanja. Do sada, ako vam klijent ili kupac odbija platiti uslugu ili robu, mogli ste pred nadležnim sudom pokrenuti parnični postupak uz nadu da će trajati manje od deset godina. Međutim, novim zakonom propisuju se kazne za dužnika koji krši rokove plaćanja. Tako je predviđena kazna za pravni subjekt u slučaju da kasni sa plaćanjem između 5.000 i 15.000 KM, a odgovorna osoba u pravnom subjektu kaznit će se kaznom između 1.500 i 3.000 KM. Također, propisane su i novčane kazne ako pravni subjekt i odgovorna osoba odbiju učestvovati u postupku nadzora.

Inače, postupak nadzora, shodno članu 19. pomenutog zakona, vodi nadležno federalno Ministarstvo finansija, odnosno Porezna uprava Federacije BiH, koja će vršiti inspekcijski nadzor nad primjenom odredbi ovog zakona. Dakle, inspektori Poreske uprave FBiH vrše ubuduće inspekciju i izriču kazne za kršenje propisa o rokovima plaćanja. Tako se parnični postupak pred nadležnim sudom zamjenjuje poreskim inspektorima, koji bi prema očekivanjima trebali biti daleko, daleko brži i efikasniji od suda, što je na izvjestan način ekvivalent vjerodostojnoj ispravi u slučaju javnih preduzeća.

Dakle, jedna prilično dobra zakonska odredba, no pravo je pitanje kako će sve to zapravo funkcionirati u praksi. Zakon je kratak (ukupno 28 članova), jasan i sažet, no, po našem dobrom starom običaju, veliki se znak pitanja nameće pri razmatranju praktične primjene svih propisa. Naprimjer, mi i sada imamo prilično dobra i solidna zakonska rješenja, recimo, u saobraćaju i prekoračenju brzine, no uprkos tome, brojni građani FBiH ginu od divljaka za volanima koji imaju rodbine i prijatelja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ili policiji, pa ih samim tim i nije previše briga za zakone, bez obzira na to koliko su oni dobri ili loši.

Ili drugi primjer. Imamo veoma dobre i jasne zakone i propise koji određuju ko se i pod kojim uslovima može prijaviti na biro za nezaposlene i koju dokumentaciju treba dostaviti u tu svrhu, pa uprkos tome, prvi čovjek izvršne vlasti jednostavno ne priznaje te nezaposlene! Riječ je, kako kaže, o čak 120.000 nezaposlenih koji su, prema njemu, „bezveze“ prijavljeni na biroe, što je, vjerovali ili ne, trećina nezaposlene radne snage u FBiH. Dakle, imamo veoma dobre i jasne zakone i propise i u ovom slučaju, samo je mali problem u tome što ih prvi čovjek izvršne vlasti jednostavno ne priznaje!?

Na istim ovim ispitima naći će se i Zakon o finansijskom poslovanju. U osnovi, on je dobar, ali...

(Oslobođenje)