Aktuelno
Karlheinz Dobnigg, predsjednik uprave Raiffeisen banke i novoimenovani predsjednik Udruženja banaka BiH, izjavio je prošle sedmice kako su mjere Centralne banke BiH imale ograničene efekte, te da su banke u najvećem slučaju nakon što je Centralna banka uvela negativne kamatne stope sredstva plasirale u trezorske zapise. Na taj je način prošlogodišnja najava o jačem kreditiranju bh. privrede doživjela na izvjestan način fijasko, upravo onako kako smo to prije godinu i predvidjeli u tekstu koji je tada objavljen u magazinu Dani.

No, krenimo redom. Centralna banka BiH (CBBiH) je sredinom prošle godine uvela takozvane negativne kamatne stope “za novac koji banke čuvaju na svojim računima, a ne žele ga investirati”, a sve to u cilju, kako je tada saopšteno, “osiguranja više kreditnih sredstava privredi i stanovništvu”. Paralelno s tim, uvedena je i jedinstvena stopa obavezne rezerve od 10 posto, bez obzira na ročnost i valutu osnovice, a sve to, uz, naravno, već pomenutu negativnu stopu naknade na višak iznad obavezne rezerve u visini od 50 posto stope koju primjenjuje Evropska centralna banka (ECB) na depozite komercijalnih banaka, u plemenitom cilju “stvaranje dodatne sigurnosne zalihe u likvidnim sredstvima u sistemu, stimuliranje prekompozicije aktive komercijalnih banaka”, te većeg kreditiranja privrede i stanovništva.

Pojedinci su tada čak izjavljivali da štednja građana raste i prelazi 10 milijardi KM, pri čemu se novac koji stoji sve manje plasira kroz kredite u privredu.

Dodavali su da je evidentno da postoji ogroman višak likvidnih sredstava u bankama i to one drže kao iznos iznad obavezne rezerve kod Centralne banke BiH, te da će sada postati nepovoljno držati novac u bankama i da sada može eventualno doći do smanjenja kamatnih stopa na štednju, što bi trebalo dovesti i do pada aktivnih kamata, odnosno do pada kamatnih stopa na kredite. Iako je većina ovdašnjih medija stvarala tada euforiju kako će mjere CBBiH sniziti kamatne stope, te povećati kreditiranje privrede, u Danima smo objavili tekst kako se od svega najavljivanog zapravo ništa neće desiti, nego da će ta mjera jedino polučiti smanjenjem troškova Centralne banke BiH. A upravo se to i desilo, čemu u prilog svjedoči i pomenuta izjava predsjednika uprave Raiffeisen banke.

Sve se to, zapravo, moglo veoma jednostavno i pretpostaviti i u svemu tome nema nikakve velike magije, niti kristalne kugle iz koje se vidi budućnost. Ovdašnje komercijalne banke imaju jasna pravila da kratkoročne izvore finansiranja (depozite) u lokalnoj valuti do jedne godine mogu plasirati isključivo u kredite kratkog roka u lokalnoj valuti. Bankama je zakonska regulativa veoma jasno propisala i ograničila upotrebu takvih sredstava, pri čemu su - upravo onako kako je to rekao i Dobnigg budući da ovdašnjoj privredi i tržištu jednostavno nisu zanimljivi krediti kratkog roka dospijeća - banke na izvjestan način bile “primorane” ta sredstva držati na računima kod CBBiH. Kada su uvedene pomenute monetarne mjere s negativnom kamatnom stopom, banke su veoma elegantno prebacile taj novac u kratkoročne trezorske zapise! Sjajno! I potpuno očekivano, naravno! Budući da je sada jasno da pomenute monetarne mjere nisu pokrenule veće kreditiranje privrede, razvoj bh. ekonomije, veće zapošljavanje i proizvodnju, možemo se vratiti ključnom pitanju - zašto banke jače i više ne kreditiraju ovdašnju privredu? Bankari kažu da jednostavno nema dobrih i kvalitetnih projekata, što je zapravo i tačno.

Svako ko radi ili je nekada radio u nekoj banci u BiH (a potpisnik ovih redova je jedan od njih), zna da se posljednjih godina krediti od banaka uglavnom traže za privredne projekte koje najbolje oslikava engleska krilatica take the money and run (uzmi novce i bježi). Većina ovdašnjih poslovnih projekata je u tom stilu, ustvari, brzinske i kratkoročne izrade i prevare u stilu napravi ili kupi jeftino i preprodaj skupo, pri čemu je veoma malo dugoročnih, poštenih i ozbiljnih poslovnih projekata u koje se zapravo i isplati ulagati (ili kreditirati). Zbog toga bankari i kažu da nema kvalitetnih projekata i to je zaista tako. Jer, bum sa stanjogradnjom za Arape će kad-tad morati stati, baš kao što ovdašnje tržište sa niskim životnim standardom stanovništva jednostavno ne može apsorbirati toliko uvezne robe. Sve nas to na kraju dovodi do onoga što ekonomski analitičari opisuju riječima da mi u BiH već decenijama imamo zapravo krizu investiranja, pri čemu čak i strani investitori u širokom luku zaobilaze ovu zemlju.

Ovdje se jednostavno ne isplati baviti biznisom, rekao je jednom prilikom analitičar Zlatko Hurtić, jer firme koje trenutno posluju jedva izdržavaju teret i namete, tako da poslodavci u ovom trenu ne da se šire nego pokušavaju očuvati firme i ne razmišljaju o investicijama. To stvara velike probleme bankama kod plasiranja kredita jer nemamo situaciju da se veliki broj ljudi odlučuje na privatni biznis. I nikakve monetarne mjere to ne mogu promijeniti. To može mijenjati samo rasterećenje privrede, smanjenje fiskalnih i parafiskalnih nameta, što nas opet vodi do entitetskih i državnih vlasti, kojima, nažalost, sasvim odgovara i ovo plasiranje novca banaka u trezorske zapise. Jer se na taj način umjesto privrede i stanovništva, zapravo kreditira izvršna i zakonodavna vlast, što je možda bio i planirani tajni cilj cjelokupne ove akcije negativnih kamata.

(Dani)