Aktuelno
Jedan od brojnih ekonomskih savjetnika federalnog premijera objavio je prošle sedmice da su pripremljene izmjene Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH, koje, između ostalog predviđaju eliminisanje minimalne satnice kao elementa obračuna osnovice zbog toga što je minimalna plata u federalnoj administraciji daleko viša od minimalne plate utvrđene Kolektivnim ugovorom. O izmjenama ovog zakona, kako je naveo, delegati u oba doma Parlamenta FBiH izjašnjavat će se po hitnom postupku. Nažalost, iz ovako šturo sročene informacije se zaista ne vidi o čemu je tu riječ, iako se po hitnosti procedure može naslutiti da se radi o nečemu važnom.

I zaista, riječ je o izuzetno važnoj stvari za sve građane (F)BiH. Minimalna satnica iz Zakona o platama služila je u proteklom periodu da federalna, izuzetno (preko)brojna administracija tuži Federaciju BiH zbog “nezakonitog umanjenja osnovice za obračun plate”! S obzirom na postojeće važeće zakonske propise, sudovi su u cijeloj zemlji jednostavno morali donositi pozitivne presude u ovakvim slučajevima, pa je prekobrojna i preskupa administracija - čija je prosječna plata tri do četiri puta veća od plata radnika u realnom sektoru - s grbače svih preostalih građana ove zemlje dobivala još para po principu “hljeba bez motike”. Koliko su zapravo problematične te tužbe i presude, svjedoči i slijedeće. Procjenjuje se, naime, da su sve dosadašnje tužbe teške više od pola milijarde KM, iako se zna također da to ni izbliza nije tačan iznos.

Prema prilično starim i neažuriranim podacima federalne Vlade, izvršne sudske presude i vansudske nagodbe koštale su samo Federaciju BiH do sada preko 45 miliona maraka, a kantone preko 580 miliona KM. S druge strane, federalni premijer pak tvrdi da je sada već riječ o najmanje milijardu KM tereta po osnovu tužbi, koje, podsjetimo se još jednom, sudovi po automatizmu presuđuju u korist administracije. “Navedene tužbe krenule su u masovnom obliku i prijete da naruše fiskalnu stabilnost zemlje. Kako bi se izbjegle te nelogičnosti, Vlada FBiH utvrdila je zakonske izmjene koje idu u smjeru pojašnjenja da bi se spriječilo da tužbe eskaliraju, a s ciljem održavanja fiskalne stabilnosti budžeta”, pojasnio je savjetnik federalnog premijera. Dodao je također da se izmjenama predviđa, između ostalog, uvođenje pojma finansijske odgovornosti, zatim način obračuna plate, korištenje boda za obračun plate, kao i korištenje projekcije budžeta za narednu godinu, potom kretanje domaćeg bruto proizvoda i indeksa potrošačkih cijena i tako dalje.

Dakle, sve je učinjeno da se tužbe uposlenika u javnoj upravi drže pod kontrolom, kako građani ne bi preko povećanih poreza, dažbina i drugih nameta pored redovne plate davali jalovoj administraciji još dodatnog novca. Nažalost, trenutno je jako teško procijeniti da li će te promjene rezultirati nekakvim pozitivnim efektima. Naime, i izvršna i zakonodavna vlast su i u proteklom periodu znale za ovaj krupan makroekonomski problem, koji zaista prijeti da naruši finansijsku stabilnost cijele zemlje, ali ono što je rađeno u proteklom periodu, zaista nam ne ulijeva previše optimizma. Pravljene su pri svemu tome u proteklih nekoliko godina nevjerovatne početničke greške, koje je bukvalno bilo teže ne primijetiti nego ih uočiti. Pojasnimo. Iz izjave savjetnika federalnog premijera može se shvatiti da je činjenica da su državni službenici koji su tužili državu našli pravni osnov za svoje tužbe u Zakonu o platama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH, zbog čega se, uostalom, sada ti propisi i mijenjaju. Namještenici u državnoj službi su uz pomoć vještih advokata otkrili, naime, te propuste u zakonu te su počeli podnositi tužbe. Vijest se o toj novoj “velikoj finansijskoj mogućnosti” proširila brzo među administracijom, pa su tužbe vremenom postale masovne. Iako u osnovi u svemu tome nema nikakve velike nauke ili magije, te su tužbe isprepadale Vladu FBiH, čemu u prilog svjedoči i nedavna izjava federalnog premijera. On je, naime, rekao da je Vlada FBiH “spoznala da na suprotnoj strani ima vrhunske profesionalce koji nas redovito dobijaju na sudovima”, pri čemu, kako je naveo, “izvršna vlast ima velike zakonske prepreke da se brani u ovim slučajevima”. To je sve rezultiralo na kraju tužbama i presudama teškim milijardu KM, koje će se naravno zagrabiti iz budžeta da bi se prema nalogu suda obeštetili “vrijedni pregaoci” u federalnoj administraciji.

Ovo je, nema nikakve sumnje, jedan od većih makroekonomskih problema BiH. Međutim, zaista su smiješne kvalifikacije da je riječ o “vrhunskim profesionalcima” na suprotnoj strani, jer, kako svi znamo iz stvarnosti i života, većina bh. administracije ne može se opisati tim riječima čak ni u slučajevima svog redovnog posla koji obavlja. Administracija je, zapravo, samo pronašla vješte advokate koji su našli rupe u zakonu i pripremili tužbe, čemu u prilog svjedoči i naslov jednog novinskog teksta od prije godinu: “Službenici dobili 11,9 miliona, a jedan advokat 763.754 KM”. Nažalost, sav taj iznos te presude - kao i svih drugih - isplaćen je iz budžeta, koji se, kao što znamo, puni preko poreza, taksi i drugih nameta. A to znači zapravo iz novčanika svih građana (F)BiH. Ono što je posebno pesimistično u cijeloj ovoj priči je slijedeće.

Kada je prije gotovo dvije godine usvajan famozni Zakon o radu, političari i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti su nas ubjeđivali da će upravo taj zakon zaustaviti tužbe administracije te da se zbog toga mora hitno usvojiti. Čak je i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH javnosti pojasnio da će taj zakon spriječiti “milijardu maraka dugova BiH, što može da ugrozi isplate penzija, invalidnina, plate administracije i tako dalje. To nas košta svakog mjeseca 50 miliona KM, a zamislite šta bismo napravili kada bismo 50 miliona mjesečno usmjerili na pripravnike, zapošljavanje i drugo”. Zakon o radu je usvojen, potpisani su potom i novi kolektivni ugovori shodno novom zakonu, ali tužbe se nisu zaustavile. Naprotiv. Sudeći prema izjavama ekonomskog savjetnika federalnog premijera, tužbe su eskalirale. Zašto? Pa, jednostavno, zato što pravni osnov za tužbe nisu bile plate precizirane u kolektivnim ugovorima nego minimalna satnica precizirana u Zakonu o platama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH koja je, kao što je rekao i ekonomski savjetnik federalnog premijera, viša od minimalne plate u kolektivnim ugovorima. Jednostavno, zar ne?

Jeste, zaista je jednostavno, ali to su prije dvije-tri godine morali primijetiti i u entitetskim i kantonalnim vladama i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti... pa da se ti zakonski propisi promijene tada, a ne sada, sa dvije-tri godine zakašnjenja i dodatnom štetom od najmanje pola milijarde KM. To, poštovani čitatelji, zaista i nije neka prevelika pamet.

Dovoljno je bilo uzeti bilo koju tužbu, pronaći u njoj šta je pravni osnov za podnošenje i pristupiti promjenama tih propisa. Dijete iz osnovne škole koje zna čitati nakon desetak minuta čitanja nabasalo bi na to koje zakone treba mijenjati. Ovako, to je urađeno sa zakašnjenjem od dvije-tri godine, pri čemu su tužbe narasle za dodatnih pola milijarde KM. A zamislite šta smo u protekle dvije-tri godine mogli napraviti s tim parama da smo ih usmjerili na pripravnike, zapošljavanje, pokretanje proizvodnje i slično.

(Oslobođenje)