Aktuelno
Iako je promet na dvije bh. berze vrijednosnih papira prošle godine iznosio 1,3 milijarde KM, to ipak ne znači da se na ovdašnjim tržištima kapitala dešava nešto ozbiljno. Većinu prometa na obje berze - Banjalučkoj (BLSE) i Sarajevskoj (SASE) - čini promet obveznicama i trezorskim zapisima entitetskih vlada, dok je trgovanja dionicama dioničkih društava zapravo veoma malo. Podatak da je tokom prošle godine ukupni promet naprimjer dionicama BH Telecoma iznosio “tek” 10,7 miliona KM, a promet dionicama Telekoma Srpske jedva 5,4 miliona KM, veoma je ilustrativan. Riječ je, da ne bude zabune, o ukupnom godišnjem prometu dva najelitnija emitenta na ovdašnjim berzama, dakle, o dionicama profitabilnih kompanija koje, pri svemu tome, redovno isplaćuju i dividendu. Takva situacija, koliko god u osnovi bila loša, nije baš potpuno nezanimljiva.

U vremenima kada se gotovo ništa ne prodaje, cijene dionica su u slobodnom padu, što pak s druge strane stvara mnogo manevarskog prostora onima koji žele bez puno novca i muke preuzeti neku kompaniju. Zbog toga nije naodmet pogledati s vremena na vrijeme po kojim se to danas cijenama prodaju dionice pojedinih kompanija, naglašavajući pri tome da sve to skupa ipak još ne daje sliku najrealnijeg stanja na terenu, jer, naravno, čim nema kupaca, nema ni ponude ni potražnje, onda ni cijene nisu baš realne.

Krenimo redom. Telekomi su danas uvijek, na svim tržištima, jako interesantni emitenti svima, pa je takva situacija i na bh. berzama. Posljednja vrijednost dionica BH Telecoma na berzi, krajem prošle sedmice, iznosila je 15,41 KM, što predstavlja pad vrijednosti dionica od 1,85 posto u odnosu na prethodno trgovanje. Iako je ta cijena još za otprilike pola veća od nominalne vrijednosti dionica, ni ona nije baš pretjerano realna jer se, napomenimo i to, radi o kompaniji sa milijardu KM ukupnog kapitala. Slična je situacija i sa dionicama Telekoma Srpske na BLSE, pri čemu je tržišna vrijednost na kraju prošle sedmice iznosila 1,25 KM po dionici, što je za četvrtinu više od nominalne vrijednosti. Iz ove šeme iskače jedino HT Mostar, čiji vrijednosni papiri, prema SASE, imaju tržišnu vrijednost od 5 KM po dionici, ali čije je zadnje trgovanje bilo sredinom novembra prošle godine.

Idemo dalje. Elektroprivrede. Elektroprivredne kompanije su uvijek svima interesantne, a posebno one u BiH. Nisu još prodate iako su dobrim dijelom privatizirane (10 posto dionica obje federalne elektroprivrede je u privatnim rukama, a u RS-u i više) te uglavnom imaju viškove električne energije zbog nepostojanja domaće industrije i proizvodnje. Ali, prije svega, imaju dobar tržišni položaj - prirodni monopol. One su, dakle, gotovo idealan plijen za sve investicijske predatore, a posebno one iz inostranstva. Jer oni mogu bez puno novca doći do nečega što kasnije mogu musti decenijama. Ako se uzme u obzir i činjenica da je trenutno cijena električne energije u BiH najniža u Evropi (podaci Eurostata) te da brojni predstavnici međunarodne zajednice već godinama veoma uspješno stvaraju iluziju da je privatizacija elektroprivreda (i telekoma) čarobno rješenje za sve ekonomske nedaće, onda je atraktivnost ovih kompanija neupitna.

Posljednja tržišna vrijednost dionica Elektroprivrede BiH Sarajevo iznosila je 10 KM (zadnje trgovanje sredinom februara ove godine), dok je cijena dionica Elektroprivrede HZHB Mostar 25,01 KM (zadnje trgovanje početak februara). To su tržišne cijene dionica kompanija čija je nominalna vrijednost, recimo, 71 KM u slučaju sarajevske kompanije, odnosno 100 KM u slučaju mostarske! Ima li tu logike? Naravno da nema. To, zapravo, samo ukazuje na očajno stanje na tržištu kapitala u BiH, na jedan dugogodišnji hronični nedostatak investitora.

U slučaju Elektroprivrede RS-a Trebinje situacija je drugačija. Ova je kompanija prije desetak godina po diktatu predstavnika međunarodne zajednice razbijena na proizvodne dijelove (termoelektrane i hidrocentrale) i sve ostalo, tako da sama Elektroprivreda RS-a danas predstavlja matični holding, zapravo ljušturu nekadašnje kompanije, čijim se dionicama ne trguje na berzi. No zato su cijene proizvodnih dijelova jako niske. Recimo, 0,049 KM za dionice RiTE Gacko, 0,053 KM za Rite Ugljevik te 0,27 KM za Hidroelektrane na Vrbasu ili 0,23 KM za Hidroelektrane na Drini. U ovom slučaju se također moramo podsjetiti da je nominalna vrijednost većine dionica na BLSE jedna KM. Dionice ostalih emitenata gotovo ne vrijedi ni pominjati. I to ne zato što to nisu dobri emitenti. Naprotiv.

Danas ima dosta dobrih emitenata u BiH (banke, osiguravajuća društva, farmaceutske kompanije i tako dalje), ali je problem s njima što tržišna vrijednost dionica tih emitenata, najblaže rečeno, nije realna, kao što ni promjena vrijednosti u nekom određenom periodu ne pokazuje ništa. Recimo da imamo skok vrijednosti dionica nekog emitenta od 400 posto. To je mnogo, zar ne? Jeste, naravno. No, većina ljudi koji, recimo, pročitaju tu vijest u novinama neće ni primijetiti količinu prodatih dionica, što je jako važan podatak. Nažalost, bilo je bezbroj takvih slučajeva na obje ovdašnje berze, sa ogromnim skokovima vrijednosti dionica, pri čemu je trgovana količina iznosila jednu ili dvije dionice! Bilo je dana, recimo, i kada je ukupno dnevno trgovanje na berzi iznosilo manje od dvije hiljade KM. A to baš i nije neka dobra slika za tržište kapitala, zar ne? A sve to skupa može potencijalno napraviti velike probleme. Recimo, entitetska vlada odluči prodati udjel u nekoj kompaniji, kako je to nekoliko puta do sada uradila. I šta onda? Cijena se formira tako što se uzme prosječna cijena dionica te kompanije na berzi u proteklih, recimo, šest mjeseci i dobije se prodajna cijena. Da li je ta cijena realna? U većini slučajeva nije, jer, ruku na srce, mi i nemamo tržište kapitala u pravom smislu te riječi, nego imamo tek cjelokupnu infrastrukturu. Ko god misli drugačije, neka pretraži arhive berzi i neka nađe dane kada je ukupno berzansko trgovanje iznosilo, recimo, 1.500 ili čak 1.900 KM! Ukupno dnevno berzansko trgovanje. I onda mi s takvog tržišta i uz takvu trgovinu određujemo prema tim parametrima prodajnu cijenu državnog kapitala. Smiješno!

Što prije shvatimo slijedeće, svima će nam biti lakše. Jeste, tačno je da smo mi u BiH posljednjih godina napravili tržište kapitala sa cjelokupnom infrastrukturom. Imamo berze, regulatorne agencije, niz brokerskih kuća, registre vrijednosnih papira, banke uključene u te poslove, skrbničke račune, investicione fondove i tako dalje, ali sve to danas, nakon što je prošla početna euforija, funkcionira jako kilavo. Berze i općenito tržište kapitala danas na životu održava još jedino zaduživanje entitetskih vlada obveznicama i trezorskim zapisima i to se veoma jasno može pročitati i u godišnjim statističkim izvještajima obje berze. Da nema entitetskog zaduživanja, pitanje je da li bi danas uopšte funkcionisalo tržište kapitala kod nas ili bi se već odavno samo od sebe ugušilo. Na takvim osnovama određivati tržišne vrijednosti dionica je, najblaže rečeno, neozbiljno.

(Oslobođeje)