Aktuelno
Sredinom prošle godine u Sarajevu je potpisan takozvani adaptirani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) čime je, kako je tada saopšteno, deblokiran evropski put naše zemlje. Vlada RS-a i član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić dugo su se protivili SSP-u tvrdeći da je on potpuno neprihvatljiv zbog milionske štete koju će donijeti bh. poljoprivrednicima. Međutim, nakon što je Njemačka navodno čvrsto obećala pomoć u saniranju šteta, predstavnici manjeg bh. entiteta dali su zeleno svjetlo za adaptirani SSP.

Sporazum je stupio na snagu 1. februara ove godine, što zapravo znači da je BiH službeno potvrđen status pridružene članice i potencijalnog kandidata za članstvo u EU. Međutim, SSP osim političkih i institucionalnih implikacija ima i ekonomske. A one su trenutno daleko važnije, brojnije i sadržajnije od svih drugih zajedno. S tim u vezi mora se dakle postaviti i pitanje šta je adaptirani SSP donio BiH osim lijepe, ali prilično beznačajne fraze o deblokadi evropskog puta?

E tu je SSP prilično brutalan. Evo i prvog šamara. SSP ukida sve carine na uvoz robe iz Evropske unije, a zadržavaju se carine na izvoz većine bh. proizvoda! Svjesni te nelogičnosti iz Delegacije EU su odmah poletjeli da zamagle cjelokupnu situaciju te su saopštili kako proizvođači iz BiH ponovo mogu da koriste trgovinske povlastice, takozvane autonomne trgovinske mjere, za određene poljoprivredne proizvode. No, u ovom slučaju treba dodati i ono što su iz Direkcije EU prešutjeli. A to je da te mjere ni do sada, kada su korištene, nisu polučile apsolutno ničim. Većinu poljoprivrednika u BiH šokirali su “ispregovarani” uslovi adaptiranog SSP-a u koji je naša zemlja, kako se čini, ušla potpuno nespremna, bez ikakve strategije ili mjera zaštite domaće proizvodnje. Umjesto strategije i konkretnih mjera, bh. pregovarači se mogu pohvaliti samo navodnim obećanjem Njemačke.

Istini za volju, nisu svi bh. poljoprivredni proizvođači jednako pogođeni SSP-om. Relativno su dobro prošli vinari i izvoznici ribe, čije su izvozne kvote malo podignute (obratite pažnju na sintagmu izvozne kvote). Relativno dobro, zapravo sjajno su prošli i bh. proizvođači šećera, iako taj aranžman “malo” kvari činjenica da mi u BiH i nemamo domaćih šećerana koje rade. I izvoznici voća i povrća su nešto malo profitirali sa SSP-om, ali ni tu nema previše mjesta za euforiju. EU je naime poznata po brojnim vancarinskim barijerama kojim veoma smišljeno i planski ometa uvoz bilo čega na teritoriju zajednice. Uostalom, već se odavno zna da brojni EU certifikati i dozvole raznih agencija služe upravo za to, a ne za navodnu sigurnost hrane. Svi ostali bh. proizvođači će nadrljati - posebno mljekari, stočari, ratari i tako dalje.

Svi su oni od početka primjene SSP-a na domaćem tržištu izloženi žestokoj nelojalnoj konkurenciji iz inostranstva i uvozu robe bez carina, bez ikakve zaštite domaće proizvodnje i bez obezbijeđenog protoka njihovih proizvoda u suprotnom smjeru bez carina. Izuzetno je važno istaći i da njihova konkurencija iz EU ima ogromne državne poticaje i izvozne subvencije, dok bh. poljoprivrednici od države dobijaju na “poklon” uglavnom raznorazne inspekcije te bezbrojne namete.

Proizvodnja mlijeka, mesa i pšenice se finansijski podržava u EU. Njemački farmer naprimjer dobija takve subvencije od čijih se iznosa bh. proizvođačima zavrti u glavi. Subvencije u FBiH za poljoprivredu trenutno iznose samo 0,5 posto ukupne godišnje proizvodnje, a u EU čak 43 posto! No, neće samo ovdašnji proizvođači loše proći. I svi mi ostali, dakle, ovdašnji kupci i potrošači, nemamo razloga za slavlje - umjesto domaćeg, organskog proizvoda ubuduće će nam nuditi zatrovane namirnice posljednje klase, bazirane uglavnom na izuzetno štetnoj genetski modificiranoj hrani.

Novije članice EU, poput Hrvatske, Mađarske, Slovačke i Poljske, zbog toga se osjećaju kao “evropska kanta za smeće” jer prehrambeni proizvodi iz EU koji stižu na njihova tržišta ni izbliza ne odgovaraju onim koji se prodaju u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Par mjeseci prije potpisivanja SSP-a Privredna komora RS-a je upozorila da će ovdašnji poljoprivrednici i cijela prehrambena industrija sa ovim sporazumom pretrpjeti ogromnu štetu. Izračunali su da će BiH širom otvoriti vrata bescarinskom uvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz evropskih zemalja i to u vrijednosti od 622 miliona KM, pri čemu će dodatni indirektni gubici iznositi oko 112 miliona KM!

Uzalud je Privredna komora RS-a na vrijeme pozivala sve domaće političare, sve institucije i sve druge faktore da se aktivno uključe u ovaj proces kako bi se pronašle zaštitne mjere kojima bi se podržala i zaštitila domaća poljoprivreda i proizvodnja. No, kako to obično biva kod nas, niko se od prozvanih nije ni osvrnuo nego su uglavnom likovali zbog toga što su kao odblokirali naš evropski put. Zbog toga neka ostane zabilježeno i to da prilikom deblokade bh. evropskog puta nisu učinili ništa, ali apsolutno ništa, da zaštite domaću proizvodnju. Zbog toga su nakon potpisa u Privrednoj komori RS-a zaključili da pored niskih subvencija i prekomjernog uvoza sada imamo i adaptirani SSP koji će po zaključcima svih poljoprivrednih proizvođača i poljoprivrednih grupacija u RS-u definitivno biti “grobar naše poljoprivrede”.

Nakon početka primjene adaptiranog SSP-a (1. februar 2017.) počeli su da stižu i prvi službeni pokazatelji prvih efekata bh. deblokade evropskog puta. Tako, naprimjer, ovdašnji mediji navode da posljednji podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH pokazuju da je u februaru 2017. uvezeno 26.119 tona voća i povrća te da je uvoz u odnosu na januar ove godine povećan za cijelih 3.276 tona! Naravno, to je i očekivana posljedica SSP-a, baš kao što se već sada može lako pretpostaviti da će u narednom periodu razlika biti još i veća. Naime, lako je zaključiti da se poljoprivredni proizvođači u EU još nisu snašli ili saznali za povoljnosti ovog sporazuma te je zato prvog mjeseca primjene SSP-a u BiH razlika u uvozu tako “mala” - samo 3.276 tona!

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS-a upravo zbog toga i kaže da su se obistinile tvrdnje da će primjenom adaptiranog SSP-a domaći agrar biti “potopljen” te da će rast uvoza koji moramo očekivati u narednom periodu u potpunosti ugroziti domaću proizvodnju, a samim tim biće umanjene i količine koje mi možemo da izvezemo. A šta je s obećanom podrškom Njemačke? Za sada je izvjesna samo “tehnička i logistička podrška” od koje bh. proizvođači nemaju ništa.

I dok se ovdašnji poljoprivrednici hvataju za glavu, iz bh. institucija poručuju kako treba ipak sačekati analizu stanja na terenu na osnovu kojih će se odlučiti šta dalje. Pazite sada ovo, poštovani čitatelji: tu analizu koju čekaju u bh. institucijama prave, vjerovali ili ne, predstavnici Svjetske banke! A to samo znači kako će i ta “objektivna” analiza pokazati da je BiH itekako profitirala od SSP-a, bez obzira na to što je svim drugim jasno da domaća poljoprivreda i prehrambena industrija zapravo propada. Milorad Dodik, predsjednik RS-a, svojevremeno je rekao jednu jako važnu i indikativnu stvar. On je kazao kako bh. ekonomiji trenutno najviše treba zaštita domaće proizvodnje, ali je dodao i to da kada se god to pitanje postavi na nivou BiH, ono jednostavno ne može proći jer to “ne odgovara strancima”. SSP je u svom ekonomskom segmentu samo nastavak te prakse, kojoj će analiza Svjetske banke dati oreol nečeg za BiH osmišljenog i pozitivnog. Nažalost, bh. političari i ljudi iz izvršne vlasti svemu tome se i ne pokušavaju suprotstaviti i zaštititi ovdašnju ekonomiju od daljnjeg propadanja. Ruku na srce, a i zašto bi? Jer svi oni itekako dobro i ovako žive, pri čemu također znaju da bh. ovce - da se poslužimo parafrazom jednog aforizma - ionako više ne daju mlijeko i vunu nego samo glasove.

(Oslobođenje)