Aktuelno
Za Evropsku uniju (EU) stigao je još jedan šamar. On doduše nije bio toliko jak kao Brexit, niti je bio potencijalno opasan kao francuski predsjednički izbori, ali je itekako važan u sferi ekonomije i finansija. Naime, mediji su prošle sedmice objavili kako je Narodna banka Češke konačno odlučila da nacionalnu valutu - češku krunu - odvoji od veze s eurom. Gotovo stalna referentna stopa od 27 kruna za jedan euro, koja je bila na snazi tri godine, sada je napuštena, a finansijski stručnjaci i analitičari su uznemireni jer to vide kao prvi korak male, ali visoko industrijalizirane Češke ka odustajanju od ranije deklarisanog cilja i pridruživanju jedinstvenoj evropskoj valuti.

Istini za volju, češka kruna nije bila fiksno vezana za euro, ali je Narodna banka Češke održavala donji minimalni nivo kursa između eura i krune od 27,00 kako bi izbjegla deflaciju i stimulisala industriju. Prelazak na donju granicu za kurs bio je dijelom inspirisan akcijom koju je za odnos eura i franka prije par godina utvrdila Centralna banka Švajcarske. No, taj se monetarni mehanizam nije odrazio na finansijske tokove u Češkoj kako su to željeli tamošnji makroekonomski kreatori.

Šta je natjeralo Narodnu banku Češke na ovaj svojevrstan “Czexit”? Stručnjaci su jednoglasni. S obzirom na to da se donedavno vrijednost krune isključivo vezala za euro, Češka je zbog toga pretrpjela značajan gubitak rezervi. Zbog toga u Pragu nisu vidjeli drugo rješenje jer im je alternativa bila masovna prodaja rezervi ili ubrzani ulazak u eurozonu, što je pak scenarij koji u Češkoj žele izbjeći. A to ima i svoju osnovu u teoriji. Nakon trinaest godina provedenih u EU, u Češkoj, ali i u drugim zemljama na istoku Evrope, evropska zajednica se doživljava isključivo kao “daleki, mračni, hladni i neučinkoviti birokratski aparat koji predstavlja potencijalnu opasnost po nacionalni suverenitet zemlje”, kojeg se Česi, nakon polja stoljeća pod čizmom SSSR-a, jednostavno ne žele odreći. Danas čak i laici znaju da države i njenog suvereniteta nema bez naoružane vojske i novca. Ako imate sopstveni novac i ne možete suvereno njim upravljati - nego to drugi čine za vas - onda nemate ni državu ni suverenitet ni novac. Zbog toga je Češka rekla zbogom euru i EU birokratiji i raskinula tu labavu vezu krune sa eurom.

No, ostavimo sada po strani Češku i okrenimo se BiH. Naša zemlja također ima sopstvenu valutu - konvertibilnu marku - koja je fiksno vezana za euro. Ovdašnji političari, a dobrim dijelom i finansijski stručnjaci, već godinama papagajski ponavljaju kako za nas EU i euro “nemaju alternativu”, ne govoreći nam pri tome ništa o negativnim efektima tih odluka. Tako smo, naprimjer, tom odlukom o fiksnom vezivanju KM i eura i valutnim odborom našu malu i nejaku ekonomiju doslovno prepustili u ruke stranaca. I tako je već godinama.

I to ne samo u segmentu finansija: sve iole značajnije ekonomske i finansijske odluke važne za BiH se odavno ne donose u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru, nego u Briselu, Berlinu, Londonu i Vašingtonu. Da li je to dobro ili ne, osjećate već godinama na svojoj koži - ogroman uvoz i nikakav izvoz, najveći stepen nezaposlenosti u Evropi, opća besperspektivnost, korupcija na svakom koraku, preglomazan administrativni aparat koji se zna samo zaduživati... sve su to posljedice, na kraju, nepostojanja suverenog odlučivanja u bilo kojoj sferi ovdašnjeg života.

Ako pogledamo malo unazad, sjetit ćemo se da je i kod nas, prije par godina, bilo prijedloga da se olabavi ta veza KM i eura. Recimo, prof. dr. Nikola Grabovac, bivši ministar finansija, zagovarao je svojevremeno blagi pad KM u iznosu od 10 posto godišnje kako bi se finansiralo zapošljavanje ljudi i pokretanje proizvodnje.

“Kontrolirano obaranje marke je dobro. Čvrsta valuta znači veliku nezaposlenost. Bolje je imati manje čvrstu valutu, ali da čovjek radi”, govorio je dr. Grabovac. Nažalost, u ovdašnjim političkim i finansijskim strukturama nije bilo sluha za ovakve i slične riječi, pa smo između ostalog i zbog toga danas u Evropi rekorder po broju nezaposlenih, posebno mladih. Službena statistika kaže da je u BiH stopa nezaposlenosti 27,6 posto, a takozvana administrativna stopa nezaposlenosti 43,9 posto (podatak Vijeća ministara BiH, op. a). No, ni ti podaci nisu tačni jer je prof. Grabovac izračunao da u BiH od ukupno radno sposobnog stanovništva, ne radi njih čak 62 posto!

Zbog toga je za cijelu BiH ovaj slučaj potencijalnog Czexita veoma važan. Jer on pokazuje kako jedna finansijska institucija koja ima autonomiju i suverenost u odlučivanju može pronaći naći najbolji model za očuvanje suvereniteta države, ekonomije, proizvodnje i zaposlenosti, a kojeg nema prvenstveno bez monetarnog suvereniteta.

Dani 26. 05. 2017.

Preporuka urednika

Kako je uništavan Energoinvest, nekadašnji ponos privrede BiH

Vijest koja je objavljena prošle sedmice, a u kojoj se kaže da je sarajevska kompanija Energoinvest ... link

Privatizacija: Referendumom do odluke o prodaji elektroprivreda

Konačno je u javnost isplivala dugo najavljivana Agenda ekonomskih reformi, koja je navodno urađena ... link

Privatizacija u BiH: Država je loš gazda, ali još ima i daleko gorih

Prošle sedmice od predstavnika nove izvršne vlasti čuli smo dobro poznate, ali pomalo zaboravljene ... link

Zatvaranje VW pogona u BiH: Rekvijem za proizvodnju automobila

U martu 1999. godine imao sam priliku prisustvovati pres-konferenciji Volkswagena AG u sjedištu ... link