Aktuelno
Vlada FBiH predstavila je nedavno nacrte dva izuzetno važna zakona: Zakona o porezu na dohodak te Zakona o doprinosima. Njima se, kako je istaknuto, želi pojednostaviti obračunavanje i plaćanje poreza i doprinosa te uspostaviti kvalitetniji nadzor i jača fiskalna disciplina. Zakoni su predstavljeni i kao reformski, u okviru famozne Reformske agende, s krajnjim ciljem rasterećenja privrede, jer je njima predviđeno smanjenje zbirne stope doprinosa sa sadašnjih 41,5 na 33 posto.

Sve bi pomenuto trebalo rezultirati manjim opterećenjem za poslodavce i shodno tome većim zapošljavanjem. Međutim, da li je to zaista tako? Poslodavci, ali i finansijski stručnjaci, nisu baš pretjerano optimistični. Upozoravaju da Vlada jeste smanjila zbirne stope doprinosa i povećala lični odbitak, ali je paralelno s tim proširila osnovicu za obračun doprinosa.

Tako bi se ubuduće osim na plate doprinosi obračunavali i na naknade za topli obrok, prevoz i regres - što u konačnici ne rezultira baš prevelikim rasterećenjem. Iz Sindikata pak upozoravaju da novi zakonski prijedlozi omogućavaju poslodavcima da smanje svoje troškove jedino tako da umanjuju prihode radnicima, sve do iznosa koji se ne opterećuje dažbinama, a to u osnovi znači da cijela reforma pada zapravo na leđa radnika.

Naprimjer, ako se do sada doprinosi nisu obračunavali i plaćali na topli obrok, prevoz i regres, poslodavci mogu ubuduće samo smanjiti te naknade do iznosa koji se ne opterećuje ili ih pak potpuno ukinuti. A to znači da će u cijeloj toj “reformi” nadrljati radnici koji će imati manje prihode, pri čemu će Vlada i njeni nalogodavci, nažalost, samo dobiti dobru podlogu za hvalisanje u stilu mi smo rasteretili privredu jer smo smanjili stope doprinosa.

Kao što vidimo, stavovi su oko novih zakonskih rješenja dijametralni. No, s obzirom na to da novi zakoni još nisu zaživjeli - a u namjeri da o njima ne govorimo bez praktičnog iskustva - odlučili smo da uz pomoć jednog certificiranog računovođe napravimo obračun plate u apsolutnim iznosima prema važećem zakonu i prema novom nacrtu. Uzeli smo kao osnovicu neto platu za isplatu za redovan rad od 1.098,12 KM, jer smo taj isti iznos koristili prije nekoliko mjeseci u jednom tekstu za poređenje opterećenja za poslodavce na isti iznos plate u BiH i Sloveniji.

Nakon obračuna plata prema novom i starom zakonu, možemo reći slijedeće. Plata od 1.098,12 KM obračunata prema novom zakonu donosi manje troškove za poslodavca za “samo” 21 KM, što prema ocjeni ljudi iz računovodstvene struke znači da su troškovi za poslodavca ostali i u novom zakonu “otprilike isti”, odnosno da je “smanjenje gotovo beznačajno”. Sudeći prema ovom konkretnom slučaju, novi se zakonski propisi samo uz upotrebu dosta mašte mogu nazvati reformskim. Međutim, u ovom slučaju čak ni mašta ne pomaže ako nove propise želite nazvati “rasterećenjem privrede”. Jer, ukupni trošak za poslodavca za isplatu iste neto plate prema starom zakonu iznosi 2.227,46 KM, a prema novom 2.206,27 KM! Da li je ta razlika dovoljna da se govori o rasterećenju procijenite, poštovani čitatelji, ipak sami.

Prođimo sada brzinski i kroz obračun. Za istu neto platu radnik će sada, naizgled, proći nešto bolje, jer će prema starom zakonu na ruke dobiti 1.142,04 KM, a prema novom nacrtu zakona 1.159,50 KM. Naravno, pod pretpostavkom da poslodavac islaćuje iste naknade u oba slučaja. Porez na dohodak će pri tome entitetu u budžet donijeti 76,50 KM prema novom nacrtu zakona, nasuprot 93,56 KM prema starom.

No, ova plata ne prelazi prag od 1.500 KM pa se oporezuje sa “samo” 10 posto, dok bi u slučaju da iznosi recimo 1.501 KM stopa poreza iznosila 20 posto. Iako je osnovni lični odbitak u novom zakonu povećan na 700 KM u odnosu na 300 KM u starom, zbog proširene osnovice za obračun sada je bruto plata s porezom i doprinosima na teret radnika veća, što na kraju rezultira time da ukupan trošak poslodavca po osnovu iste plate prema novom zakonu iznosi 2.185,60 KM, a prema starom zakonu 1.998,46 KM! Ako, dakle, poslodavac smanji ili u potpunosti ukine sve dodatne naknade - a to se veoma lako može desiti - onda će čak i u tom slučaju poslodavac imati veće troškove.

Tek poređenja radi pomenimo kako to izgleda u praksi gdje je provedena pametna i osmišljena reforma. U Sloveniji, naprimjer, ukupni troškovi poslodavca prema njihovim zakonima za istu platu o kojoj govorimo u ovom tekstu iznose, vjerovali ili ne, 1.892,95 KM! Pri tome radnik na ruke dobije više novca nego u FBiH prema postojećem zakonu. Istini za volju, prema nacrtu novog zakona radnik u FBiH će dobiti na ruke nešto više, ali su, kao što smo vidjeli, i troškovi za poslodavca po osnovu plate bez naknada također veći.

Kada se dodaju i naknade (topli obrok, prevoz i regres), onda su ukupni troškovi za poslodavca na isti iznos plate slijedeći: 2.206,27 KM prema novom, odnosno 2.227,46 KM prema starom zakonu. Da li je ta razlika od 21,19 KM dovoljna da se govori o rasterećenju? Teško! Jer, razlika je gotovo beznačajna, bar sa stanovišta poslodavca. Osim toga, u ovom se obračunu ne tretiraju one najniže plate u realnom sektoru. Jedina koja će zapravo u cijeloj ovoj nazovireformi dobro proći jeste vlast. Imat će gotovo iste prihode u budžetu, pri čemu će im svakako najveći profit biti čisto retoričke prirode - mi smo smanjili stope doprinosa! Međutim, suštinski, cijela se ova reforma svodi, kako se kod nas u narodu kaže, na ujeo vuk magarca.

Dodajmo ovoj priči još nešto. Iz Vlade FBiH su prilikom predstavljanja novih zakonskih rješenja posebno isticali da čak 55 posto od ukupnog broja zaposlenih u FBiH ubuduće prema novim zakonima neće plaćati porez na dohodak, jer bi novi lični odbitak umjesto sadašnjih 300 ubuduće iznosio 700 KM. Taj broj od 55 posto Vlada je, kako kažu iz Ministarstva finansija FBiH, dobila od Porezne uprave FBiH koja jedina ima relevantnu i potpunu bazu podataka sa svim primanjima svakog pojedinačnog radnika u FBiH. Plemenito od Vlade, zar ne? Međutim, to ujedno znači i da čak 55 posto uposlenika u FBiH ima manja ukupna mjesečna primanja od 700 KM - što je samo po sebi poražavajuće - pri čemu im niko nije pomenuo da će im ubuduće dažbinama opteretiti sve druge itekako važne naknade!

A izgleda da je upravo to ključ cijele ove nazovireforme - proširenjem osnovice opteretiti dažbinama i one koji imaju najmanje. Imaju malo, ali ih je zato puno, pa im valja svima pomalo uzeti kako bismo u budžetu imali puno. Tim se sloganom izgleda rukovodila aktuelna vlast kada je predstavila nova zakonska rješenja koja su opet, prema našem starom običaju, pripremljena u neoliberalnoj kuhinji međunarodne zajednice. I to baš onako kao što je to prije desetak godina urađeno sa PDV-om. Zbog ukidanja carina BiH je preko noći ostala bez milijardu KM prihoda u budžetima, a onda je taj manjak prebačen na sve penzionere, nezaposlene i zaposlene, djecu, učenike i studente preko PDV-a koji je sa 17 posto oporezovao hljeb, mlijeko, osnovne životne namirnice, knjige i lijekove na koje se do tada nije plaćao porez!

Sada je proširenjem poreske osnovice urađeno gotovo isto, što itekako odgovara aktuelnoj vlasti. No, pri tome ipak i dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dobro i, ako hoćete, da li je to pravedno rješenje za zemlju koja ima najniži životni standard u Evropi, koja je svrstana među 20 najsiromašnijih zemalja na svijetu, koja ima najveću stopu nezaposlenosti i najmanju stopu zaposlenosti u Evropi, za zemlju u kojoj prema podacima UNDP-a čak 700.000 ljudi živi ispod granice siromaštva, za zemlju u kojoj 700.000 ljudi svako veče na počinak idu gladni jer nemaju dovoljno sredstava za samo jedan kvalitetan obrok dnevno.

Oslobođenje 14. 06. 2017.