Aktuelno
Kraj godine je vrijeme kada se podvlači crta pod učinjeno, kada se pokušava sumirati sve pozitivno i naravno sve negativno što se desilo u određenom periodu. S obzirom na to da je 2017. godina na izmaku pravo je vrijeme da pokušamo sagledati do kojeg je nivoa bh. ekonomija došla. Nažalost, pouzdanih ažuriranih podataka o tome još nema pa ćemo se stoga uglavnom zadržati na onim informacijama koje trenutno postoje.

U prvom kvartalu tekuće godine BiH je prema službenim podacima (Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, skraćeno DEP) ostvarila ekonomski rast od samo 0,4 posto u odnosu na prethodni kvartal. Ništa bolja situacija nije bila niti u drugom kvartalu, odnosno, kako kažu u DEP-u, dostupni ekonomski pokazatelji iz drugog tromjesečja, nažalost, ne ukazuju da je došlo do značajne promjene trenda iz prethodne, te početka tekuće godine. Zbog toga u ovoj instituciji zaključuju da je pomenuto dosta skromno povećanje ekonomske aktivnosti u smislu konvergencije životnog standarda ka EU prosjeku dohotka po glavi stanovnika. Pokazatelja za treći kvartal još nema, ali se može pretpostaviti da ni tu neće biti značajnijih pomaka.

Dakle, ekonomija BiH u godini na izmaku nije zabilježila praktično ništa vrijedno pažnje. Ne napreduje niti nazaduje, nego stagnira. Tapka u mjestu. I to je možda najbolja i najpreciznija ocjena ekonomije u 2017. godini. Uprkos velikim najavama i još većim obećanjima, u ekonomiji BiH se ništa značajnije nije promijenilo, čak nam ni famozna Reformska agenda - koja je dobrim dijelom potpuno implementirana - nije donijela nikakav boljitak. Naravno, oni upućeniji su upravo to i očekivali. No, evo, bh. javnost je zaista od Reformske agende očekivala više, ako ni zbog čega drugog onda zbog konstantnih javnih pritisaka i spinovanja od međunarodne zajednice i izvršne te zakonodavne vlasti u stilu “čim ispunimo zacrtano, ovdje će početi cvjetati ruže i teći med i mlijeko”.

Naše stagniranje nije posljedica nekakvih svjetskih ili pak regionalnih dešavanja, jer je prema podacima Evropske komisije na koje se poziva DEP u EU i našem regionu zabilježen značajniji ekonomski oporavak svih osim, naravno, BiH. Tako je recimo stopa rasta Albanije u istom periodu iznosila 3,9 posto, Kosova 3,8 posto, Crne Gore 3,2 posto, Hrvatske 2,5 posto, Srbije 1,2 posto, dok je ekonomski rast u Makedoniji stagnirao. Dakle, problem je do nas, a ne do nekakvih krupnih pomjeranja u regiji i svijetu.

Vanjskotrgovinska robna razmjena? Izvoz iz BiH je u ovoj godini rastao (15,5 posto), ali je pri tome rastao i uvoz (11,7 posto) te vanjskotrgovinski deficit (6,1 posto). Naravno, kako to obično biva kod nas, najveće povećanje izvoza zabilježeno je u segmentu izvoza električne energije (63 posto), aluminija (35 posto) i sekundarnih sirovina (55 posto), što zapravo samo potvrđuje tezu da smo postali na izvjestan način “proizvodna crna rupa regije” bazirana, naravno, na prljavim tehnologijama. Kod nas termoelektrane rade punom parom i nusproizvodi izgaranja uglja potrovaše lokalno stanovništvo, pri čemu se čista električna energija žicom izvozi u regiju. Zaista pametno, nema šta! Takvu nemoralnu ekonomsku politiku na svojim plećima (i plućima) osjećaju svi građani BiH. Bh. političari se satraše hvaleći kako trenutno u BiH postoje ili se grade čak 52 elektroenergetska objekta, pri čemu nam recimo “zaboravljaju” reći i da je početkom ove godine koncentracija opasnih čestica u zraku dostigla rekordnih 700 mikrograma po kubnom metru, dok se u svijetu kao granična vrijednost postavlja tek 50 mikrograma, a u zemljama EU 25 mikrograma. Sjeća li se neko sumornih TV snimaka zagađene Kine? A znate li, poštovani čitatelji, da je u Pekingu zagađenost zraka u januaru u prosjeku iznosila 156 mikrograma?!

Tržište rada? Tu je situacija toliko komplicirana da je gotovo nemoguće to raspetljati. Izvršna vlast, s obzirom na to da joj ne odgovaraju brojke iz službenih statističkih ureda, prošle i početkom ove godine u igru je uvela i podatke o broju zaposlenih i nezaposlenih kod nas i drugih institucija, koje, pomenimo i to, prema zakonu nisu nadležne za prikupljanje i objavljivanje takvih statističkih podataka. No, izvršna vlast je uvela u igru i te podatke jer joj oni naprosto odgovaraju. No, mi ćemo se ovom prilikom ipak zadržati na onome što kaže službena statistika. Broj zaposlenih u prvih šest mjeseci ove godine povećan je za 4,3 posto (756,4 hiljade) i najveće povećanje je zabilježeno u sektoru uslužnih djelatnosti. Međutim, ovo povećanje se poklapa sa uvođenjem u igru i podataka Porezne uprave FBiH pa je pretpostaviti, s velikom dozom sigurnosti, da je taj rast dobrim dijelom posljedica usklađivanja podataka na relaciji Agencija za statistiku - Porezna uprava. No, definitivno, da ne budemo maliciozni, rasta zaposlenih je bilo, ali je, kako smo već izvještavali o tome, rasta zaposlenih bilo i to po daleko većim stopama i prije ove vlasti i prije Reformske agende. Zapravo, ova garnitura izvršne vlasti se sasvim lijepo uklopila u sivilo naše svakodnevnice, u prosjek - nisu niti najgori, a niti najbolji. Baš onako u sredini.

Prosječna plata tokom ove godine povećana je za samo dva posto u odnosu na prosjek lani, dok je, recimo, broj penzionera uvećan za 1,2 posto, na 668,1 hiljadu penzionera. Taj se broj opasno približava broju zaposlenih, što svakako nije dobra osnova, jer se u svijetu kao održiva ravnoteža uzima tri zaposlena po jednom penzioneru. Kod nas se, kao što vidimo, ta ravnoteža opasno i brzo približava odnosu jedan naspram jedan.

Javni prihodi rastu, što zapravo i nije neko veliko čudo s obzirom na konstantno uvođenje novih taksi i nameta. Sjetimo se da se u (F)BiH odnedavno oporezuje i topli obrok, prevoz i slično, a da se ove godine vlast na državnom nivou doslovno satrala da se usvoje nove dodatne akcize na gorivo i putarine. Hoće li nam ti novi nameti donijeti nešto dobro? Teško. Jer, ako je suditi prema dosadašnjim rezultatima, čovjek zaista treba biti nepopravljivi optimista pa u novim nametima vidjeti nešto pozitivno. Sjetimo se informacije koja je tokom ove godine prezentirana i u državnom Parlamentu. BiH je u posljednjih deset godina prikupila po osnovu akciza i putarina oko 8 milijardi KM, u šta nisu uračunata sredstva od registracije automobila, odnosno dijela koji se u tom slučaju izdvaja za autoputeve niti iznosi kreditnih zaduženja. Rezultat? BiH trenutno raspolaže sa 160 kilometara autoputa, u šta je uračunata i trasa brze ceste Banja Luka - Gradiška. A Albanija ima 180 kilometara autoputa, Srbija 750 kilometara, Hrvatska 1.300 kilometara i tako dalje. Dakle, opet je do nas, a ne do kakve svjetske ili regionalne krize i slično. A sa prikupljenim sredstvima, kako je svojevremeno rečeno u Parlamentu, mogli smo opasati cijelu BiH autoputevima.

Cijene u BiH miruju, stagniraju, bar statistički geldano, ali prvenstveno zahvaljujući rigidnom valutnom odboru i fiksnoj vezi KM za euro. Depoziti stanovništva rastu, što veoma ilustrativno pokazuje da lokalni ljudi baš i nemaju previše povjerenja u biznis pa zato i ne investiraju u njega. Od investicija koje su obilježile ovu godinu na izmaku morali bismo izdvojiti one u sektoru visokogradnje, pri čemu je zabilježen svojevrstan boom dolaska ljudi iz arapskih zemalja i kupovine nekretnina u većim bh. gradovima. Zemljišta se prodaju i novi stanovi niču bukvalno kao gljive poslije kiše, ali je sve to veoma uzak i zatvoren krug koji se, nažalost, neće značajnije odraziti na životni standard BiH. Vrijedi također pomenuti i da ovi novi “investitori” ne ulažu u biznis ili proizvodnju u BiH, nego samo u nekretnine koje su prema njihovim normama prilično jeftine ovdje. I to je zapravo sve što vrijedi pomenuti u vezi s ekonomijom BiH u godini koja je evo na izmaku, izuzev možda još latinske poslovice koja kaže “ne napredovati znači nazadovati”.

Eldar Dizdarević, Oslobođenje 27. 12. 2017.