Aktuelno
Zakoni su vam kao kobasice - bolje je da ne znate kako ih prave. Ova čuvena krilatica njemačkog državnika Otta von Bismarcka danas najvjerovatnije ne vrijedi nigdje više nego u Bosni i Hercegovini. Već godinama ključne bh. zakone predlažu, pišu i šalju na usvajanje ljudi koji se ne nalaze u parlamentarnim klupama, bilo da je riječ o predstavnicima međunarodne zajednice, Svjetske banke, MMF-a ili pak privatnim pojedincima iz zemlje i svijeta. Svi se oni pri tome rukovode sopstvenim interesima, tako da naši zakoni, nažalost, najmanje služe lokalnim ljudima, poduzetnicima i kompanijama.

Evo posljednjeg primjera. U parlamentarnoj proceduri u Federaciji BiH se već duže vrijeme nalazi Prijedlog zakona o konverziji kredita sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima (CHF) u konvertibilne marke (KM). Riječ je, dakle, o zakonu koji u većem entitetu navodno namjerava riješiti problem građana koji su svojevremeno podigli kredite u švajcarskim francima kod tadašnje Hypo Alpe Adria banke. Prijedlog zakona podnijelo je sedam poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a u Addiko banci, koja je pravni slijednik posrnule Hypo Alpe Adria banke, tvrde da je ovaj prijedlog zakona napisao Kemal Duraković, predsjednik Udruženja Švicarac, kako ne bi otplatio kredit te kako bi pri tome zadržao sve nekretnine i na kraju nešto i zaradio.

U osnovi, nema ništa sporno čak ni u tome da zakone pišu ili predlažu pojedinci ili udruženja. No, pogledajmo sada šta je pozadina ovog zakona. Prvo, predloženi zakon je zbog svoje retroaktivnosti - neustavan! Tako bar tvrde pravni eksperti, a jedan od njih, Branko Marić, kaže da mu jednostavno nije jasno zašto se ovakvi zakoni uopšte stavljaju na dnevni red u Parlamentu. Svaka promjena pravnih odnosa koji su zasnovani u nekom prethodnom vremenu jednostavno po Ustavu nije moguća, pojašnjava on. Ne može se sada, nakon proteka toliko godina, sat vraćati unazad i na drugačiji način rješavati nešto što je dogovoreno prije niz godina, pojašnjava. A predloženi zakon pokušava upravo to - da sada, retroaktivno, promijeni nešto što je ugovoreno prije desetak i više godina. No, to nije jedini problem.

Prijedlog zakona se na izvjestan način temelji na sporenju valutne klauzule, iako je Vrhovni sud FBiH još 2016. godine dao obavezujuće mišljenje po kojem su krediti s valutnom klauzulom ocijenjeni kao dopušteni (Zakonu o deviznom poslovanju FBiH, Službene novine FBiH broj 47/10, član 5.), dok je Vrhovni sud RS-a krajem maja 2017. presudom potvrdio zakonitost valutne klauzule. I to se ne odnosi samo na kredite u CHF, iako se u Prijedlogu zakona samo o njima govori. Naime, više od 80 posto današnjih aktivnih kredita ovdašnjih građana i kompanija vezano je za euro i euribor, pri čemu je jedina razlika u tome što se euribor intervencijom Evropske centralne banke godinama drži na minimalnim nivoima, za razliku od kursa švajcarskog franka. Zbog toga je, između ostalog, sličan nacrt zakona nedavno odbijen u Narodnoj skupštini RS-a.

Nažalost, ni to nije sve. Zakonom se kao pokušava pomoći građanima koji su svojevremeno podizali kredite vezane za švajcarski franak. Podsjetimo se da su svi oni koji su prije dosta godina podigli te kredite plaćali daleko niže kamatne stope od kamata na ostale kredite u BiH. Tako je bilo sve dok je kurs franka mirovao. No, kada je njegova vrijednost počela da raste, porasle su, shodno ugovorima klijenata i banke, i kamatne stope na te kredite tako da su se brojni građani našli u problemima. I oni su zaista bili u velikom problemu. Problem je evidentan, baš kao što je evidentna i činjenica da su svi ti klijenti tada potpisali ugovore u kojima jasno piše da je kamatna stopa vezana za kretanje vrijednosti CHF.

Hypo Alpe Adria banka je od 2006. do 2008. godine fizičkim licima plasirala ukupno 12.246 partija kredita u CHF, u ukupnom iznosu od oko 680 miliona KM. I ti se klijenti nisu bunili dok su kamatne stope na te kredite bile u prosjeku niže za 2 posto u odnosu na ostale kredite. Problem je nastao kada je došlo do pomjeranja kursa CHF naviše. Hypo banka je tada ponudila klijentima konverziju CHF kredita u kredite u KM ili eurima i njih je više od 50 posto do 2015. izvršilo konverziju kredita. Krajem te godine Hypo banka je prodata američkom Advent Internationalu i EBRD-u, pa su nakon toga i novi vlasnici i nova uprava Addiko banke ponudili klijentima konverziju uz - pazite sada ovo - otpis između 30 i 50 posto glavnice te otpis zateznih kamata i drugih zavisnih troškova u cijelosti. Čak 92 posto klijenata od njih ukupno 12.246 prihvatilo je tu konverziju i oni danas otplaćuju te kredite sa fiksnom kamatnom stopom od 5,99 posto za cijeli otplatni rok. Tek ilustracije radi, pomenimo da je potpisnik ovih redova sredinom prošle godine otplatio sedmogodišnji kredit vezan za euro sa daleko višom kamatnom stopom.

Zaključno sa zadnjim danom prošle godine ostalo je, dakle, samo 708 aktivnih klijenata sa CHF kreditom u Addiko banci. Od toga je njih 260 svrstano u A i B kategoriju (uredno i dalje otplaćuju kredite), dok je njih 448 svrstano u C i D kategoriju (kašnjenja u otplati duža od 90 dana). No, ni to nije sve. Većina od tih 448 klijenata nije uplatila niti jedan jedini fening rate kredita u proteklih šest-sedam godina i sada se zbog njih zapravo usvaja pomenuti zakon. A riječ je u većini slučajeva o klijentima koji su dizali milionske kredite za razne megalomanske poslovne projekte i koji - što je jako važno - već godinama uopće i ne otplaćuju te kredite. Oni s tim zakonom pokušavaju, kako kažu u banci, da im se krediti oproste, da ih, dakle, uopšte ne vrate, a da pri tome zadrže sve nekretnine koje su kupili te da na kraju, pomoću zakona, ako je ikako moguće, još nešto i zarade! Odnosno da im shodno računici preciziranoj u zakonu banka na kraju nešto i plati. I sve se to nastoji ugurati pod plašt Zakona o konverziji kredita sa valutnom klauzulom, pozivajući se pri tome na slična zakonska rješenja u regiji. Međutim, pri tome se prešućuje da su zakonska rješenja u regiji finansijski gledano daleko nepovoljnija od rješenja koja je Addiko banka već odavno implementirala sa 92 posto klijenata korisnika CHF kredita.

I šta na kraju reći na sve ovo? Predlagači zakona se u obrazloženju pozivaju na načelo monetarnog nominalizma propisanog Zakonom o obligacionim odnosima (član 395.). No, pri tome se u obrazloženju nigdje ne pominje da je Vrhovni sud FBiH, a i Vrhovni sud RS-a, potvrdio zakonitost valutne klauzule, što može cijeli ovdašnji pravni sistem dovesti na rub kolapsa. U obrazloženju se također navodi da se više od 9.800 građana u BiH (6.100 u FBiH) suočava sa problemom vraćanja CHF kredita, što je dijametralno suprotno od samo 448 klijenata koji ne vraćaju kredite i koje je registrirala banka. I na kraju se, pored svega, u obrazloženju zakona s ponosom dodaje da za primjenu ovog zakona nisu potrebna nikakva posebna finansijska sredstva. Lijepo, nema šta. Ali šta je sa odredbama međunarodnih ugovora i nadležnošću takozvane Vašingtonske arbitraže u zaštiti stranih investicija? Hrvatska i Crna Gora zbog zakona o konverziji već se susreću sa arbitražnim sporovima, a naknada štete koju u takvim slučajevima država može biti obavezana da plati stranim investitorima određuje se iznosima koji dopiru do nekoliko stotina miliona! Pa zar naši parlamentarci zaista misle da će strani investitori mirno sjediti i gledati kako im neko na osnovu nekog nabrzinu sklepanog, neustavnog zakona retroaktivno pokušava izbiti novac iz novčanika? I zaista, na kraju se ne može ništa drugo reći nego da su zakoni zaista kao kobasice - bolje nam je da ne znamo kako ih prave.

Oslobođenje 24. 01. 2018.