Aktuelno
U posljednje vrijeme sve se više govori o bh. dijaspori i njenoj ulozi u ekonomskom oporavku zemlje. Svi, prilično nekritički, očekuju čuda od dijaspore, pa su čak i predstavnici međunarodne zajednice u BiH pokrenuli nekoliko projekata poput, recimo, USAID-ovog “Jačanje uloge dijaspore u ekonomskom razvoju BiH”. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li bi - čak i kada bi to željela - bh. dijaspora mogla imati značajniju ulogu u ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine.

Krenimo redom. Službene procjene kažu da danas u 51 zemlji širom svijeta žive približno dva miliona ljudi koji su porijeklom iz BiH, uključujući u tu brojku i njihove potomke. Ti podaci kazuju da broj iseljenika čini 53 posto današnjeg stanovništva BiH, što relativnu veličinu bh. dijaspore čini među najvećima u Evropi. Često se, također, pominje i podatak da novčane doznake dijaspore čine značajan udio BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) BiH, a da njihova štednja prevazilazi iznos doznaka i do nekoliko puta.

No, kada krenu ti hvalospjevi o bh. dijaspori i uticaju na ekonomiju BiH, niko, nažalost, ne primjećuje i drugu stranu medalje. Ono što želimo reći možda je najbolje formulisao jedan korisnik interneta koji je ostavio slijedeći komentar na jedan tekst o ulozi bh. dijaspore. “Samo se u nekoliko gradova u BiH u narodnim kuhinjama dnevno podijeli više od sto hiljada obroka. Ovo su neumoljivi podaci, a oni svakako nisu znak porasta investicija iz dijaspore”, napisao je on.

Također, ne pominje se ni da država zapravo “kao zmija noge krije podatak o broju štediša”, kako je to nedavno objavljeno u Oslobođenju. Ukupna štednja stanovništva u BiH jeste narasla na 11,2 milijarde KM i pri tome ima 2,8 miliona štediša. No, čak 2,74 miliona depozita odnose se na štednju do 50.000 KM, dok se štednja samo 41.408 deponenata odnosi na iznose veće od 50.000 KM. To, također, stavlja veliki znak pitanja na tezu da se dijaspora “satra” da štedi u bh. bankama.

Idemo dalje. Iako BiH ima tako brojnu dijasporu, pitanje je šta država i njena ekonomija zaista mogu očekivati. Kako se navodi na internet-stranici restart.ba, dijaspora općenito ima snažne emocionalne, finansijske i porodične veze s BiH, međutim, kod novih generacija ova povezanost i osjećaj pripadnosti zemlji porijekla slabe. Brojke, međutim, neumoljivo pokazuju i da kod starijih generacija te veze nisu baš pretjerano jake. Naime, 32 posto bh. dijaspore širom svijeta investiralo je ili pak namjerava investirati u zemlje prijema, dok je samo 6 posto njih do sada investiralo u BiH - i to uglavnom u mikro, mala i srednja preduzeća u sektorima veleprodaje, zatim u trgovine, barove i kafiće, nekretnine i tako dalje, a veoma malo u proizvodnju, poljoprivredu ili turizam. O tome svjedoče i podaci već pomenutog projekta “Diaspora Invest”, u kojem je od 13 kompanija koje su izabrane za dodjelu bespovratnih grant sredstava čak deset kompanija bilo mlađe od dvanaest mjeseci u trenutku aplikacije.

Dodajmo svemu tome još procjene Unije za održivi povratak i integracije, BiH je samo u posljednje četiri godine zauvijek napustilo više od 150.000 ljudi, pri čemu ne treba zaboraviti ni na zvanični podatak Ministarstva civilnih poslova BiH koji kaže da od 1998. do polovine novembra 2013. godine čak su se 61.752 osobe trajno odrekle državljanstva BiH radi stjecanja državljanstva druge države. Na takvim osnovama graditi tezu o ulozi dijaspore u ekonomskom razvoju BiH je zaista hrabar potez.

Pogledajmo sada kakva su iskustva vezana za ulogu dijaspore u ekonomskom razvoju neke zemlje u svijetu. Ni tu, nažalost, nemamo baš previše ohrabrujuće vijesti. Manje-više sve zemlje na svijetu imaju svoju dijasporu, ali se do sada nijedna zemlja nije razvila na pomoći i podršci dijaspore. Sve se zemlje u ekonomskom razvoju oslanjaju isključivo na lokalne izvore i resurse, a ako šta pri tome dođe sa strane - odlično. No, niko se pretjerano nije oslanjao na vanjske faktore, pa se recimo čak i Izrael, država koja zaista ima jaku iseljeničku bazu u inostranstvu, pri projektovanju ekonomskog razvoja zemlje isključivo oslanja na lokalne potencijale.

S tim u vezi se kod nas često pominje Irska, kao zemlja koja je uspjela mobilizirati svoju dijasporu i iskoristiti je za ekonomski razvoju. No, ta je teza ekstremno nategnuta jer je već odavno poznato da se Irska u globalnom svijetu biznisa i u lokalnom razvoju uspjela nametnuti prevashodno mudrom poreskom politikom, niskim poreskim opterećenjima i dažbinama, te dobrom lokacijom koju su američke multinacionalne korporacije znale iskoristiti za prodor preko okeana na evropsko tržište. Osim toga, irska je dijaspora znatno drugačija od bosanskohercegovačke. Irci tradicionalno već više od stotinu godina iseljavaju u SAD, gdje se školuju, rade, vode i razvijaju biznis i pri tome održavaju jake veze sa zemljom maticom. Bh. dijaspora je počela iseljavati prije manje od tridesetak godina, kada je u BiH krenuo rat, pri čemu je dobar dio današnje dijaspore i dalje podijeljen po nacionalnoj osnovi na tri skupine. Danas, recimo, u Hrvatskoj i Srbiji živi duplo više ljudi porijeklom iz BiH nego u SAD-u, Kanadi i Australiji zajedno! A i ti ljudi koji danas žive u susjedstvu službeno se ubrajaju u bh. dijasporu.

Osim toga, dobar dio današnje bh. dijaspore raštrkane širom svijeta je protjeran tokom rata i njima se zaista nema šta prigovoriti. Međutim, nažalost, ni broj onih koji su pobjegli iz BiH i/ili dezertirali nije baš mali, a i oni danas čine bh. dijasporu. U takvim slučajevima i država i predstavnici međunarodne zajednice zaista trebaju pokazati veliku dozu empatije, jer, recimo, kakva bi se poruka poslala svima ako bi se nekoliko nezaposlenih bivših boraca danas zaposlilo u kompaniji čiji je vlasnik, naprimjer, tokom rata dezertirao i pobjegao iz BiH? I tu treba biti prilično oprezan.

Zaključimo. BiH zaista ima veliku dijasporu, no pitanje je koliko država i njena ekonomija mogu očekivati od te dijaspore. Brojke do sada ne ukazuju na bilo šta povoljno ili optimistično. Naprotiv. Osim toga, iskustva iz svijeta govore da se ekonomski razvoj može planirati i provoditi samo na lokalnim izvorima i resursima, kakvi god oni bili.

Eldar Dizdarević, Oslobođenje 07. 03. 2018.