Aktuelno
Prije dva dana u Sarajevu je potpisan protokol o kupoprodaji bh. kompanije Bekto Precisa Goražde koju je preuzela njemačka kompanija EMKA Beschlagteile GmbH. Protokol su potpisali Friedhelm Runge, vlasnik i generalni menadžer EMKA, te Redžo Bekto u ime Bekto Precise. Potpisivanju protokola, kako su prenijeli mediji, prisustvovao je i federalni premijer Fadil Novalić.

Lijepo, zar ne? Nažalost, ima tu ponešto i sporno. Osmotrimo ovo potpisivanje protokola i s druge strane. Prvo EMKA. Prema podacima američkog Bloomberga, EMKA je privatna kompanija koja se bavi proizvodnjom proizvoda od metala i plastike, sklopovima za elektroindustriju, autoindustriju i tako dalje. S druge strane, prema sudskom Registru poslovnih subjekata u BiH, Bekto Precisa je društvo ograničene odgovornosti čiji je osnivač Rasema Bekto iz Austrije, a član uprave i direktor Enisa Bekto. Ukupni kapital ove bh. firme iznosi prema sudskom registru 28.727.224 KM, od čega je 2.000 KM uplaćeno u novcu, a 28.725.224 KM u stvarima.

Dakle, i jedan i drugi potpisnik protokola su predstavnici kompanija u privatnom vlasništvu, što nas naravno vodi do potpuno logičnog pitanja - šta je onda na potpisivanju protokola radio federalni premijer Fadil Novalić? Kako prenosi TV1, Novalić je na to pitanje odgovorio ovako: “Ovo pitanje, vjerovatno logično pitanje je odakle Vlada FBiH u angažmanu spram privatne firme. Znate da Vlada FBiH ima jedan prioritetan cilj, a to je rast privredne aktivnosti i rast zaposlenih, tako da na tom putu Vlada ne gleda da li se radi o javnoj ili privatnoj kompaniji te ukoliko postoje prilike na tržištu, ukoliko postoje prilike za veće zapošljavanje, Vlada se uključuje, da tako kažem, u taj problem.”

Plemenito, zar ne? Jeste, ali samo u slučaju ako je to odnos Vlade FBiH i federalnog premijera spram svih firmi u BiH koje povećavaju privrednu aktivnost i zaposlenost. Nažalost, takav odnos premijera Novalića spram drugih i privatnih i javnih kompanija u FBiH u posljednjih nekoliko godina nismo imali priliku vidjeti. Bilo je u posljednjih nekoliko mjeseci i dosta drugih preuzimanja bh. kompanija od inostranih firmi, dosta preuzimanja koja su stvarala i nova i održavala postojeća radna mjesta, pa nijedno takvo preuzimanje i potpisivanje ugovora svojim prisustvom Fadil Novalić nije uveličao.

Federalni premijer očigledno ima određene razloge zašto je prisustvovao baš potpisivanju protokola o preuzimanju goraždanske kompanije. Bekto Precisa očigledno ima povlašteni položaj kod premijera Novalića - i on to ne spori - jer, kako prenosi TV1, federalni premijer je nedavno angažovao gotovo kompletnu Vladu na rješavanju poslovnih i finansijskih problema u toj firmi. Čak je i kod najjačih banaka u FBiH lobirao da ispune zahtjeve Bekto Precise. Interesantno, Novalić pojašnjava da se Vlada “uključuje tamo gdje je važnost te kompanije ponderisana sa većim koeficijentom (šta god to značilo, op. a.), tako da je po tom osnovu ova kompanija ušla u taj izbor.”

Velikodušno, zar ne? Jeste, bilo bi to i velikodušno, ali samo kada bi federalni premijer lobirao kod banaka i za preostalih 22.500 privrednih subjekata iz Federacije BiH. No, nažalost, praktično je nemoguće u lokalnim medijima naći vijesti i o takvim slučajevima. Ostalim kompanijama Novalić “velikodušno” nudi samo reforme, koje je svojevremeno pompezno najavljivao kao rasterećenje privrede i stvaranje ambijenta za veće zapošljavanje. Hajde, dobro, da ne budemo maliciozni, i to bi bilo lijepo da je sve to skupa što je premijer najavljivao zaista i otišlo u tom smjeru. No, Novalićeva vlada se do sada uglavnom bavila povećanjem bužetskih prihoda i to na najrigidniji mogući način - povećanjem raznih dažbina i drugih opterećenja.

TV1 je također prenijela, pozivajući se na neimenovani izvor blizak vrhu SDA, da je premijerovo veliko zalaganje u ovom slučaju proizvod toga što je on “ključni igrač u priči o kompaniji zanimljivog naziva AC-Unity”. Ako je zaista riječ o toj kompaniji koja se pominje u prilogu TV1, onda pretpostavljamo da govorimo o firmi AC-Unity iz Goražda, društvu ograničene odgovornosti, čiji su osnivači prema sudskom Registru s iznosom od 1.000 KM Redžo Bekto te izvjesni Amir Ćoralić, također s iznosom od 1.000 KM. Inače, kompanija AC-Unity bavi se proizvodnjom i trgovinom vojnim oružjem i municijom i smještena je u industrijskoj zoni Vitkovići u Goraždu. Da li ova firma ima nekakve veze sa cijelom ovom pričom o prodaji Bekto Precise, teško je reći, ali neke veze očigledno postoje. Jer, ako ništa drugo, Redžo Bekto se pojavljuje u AC-Unity kao jedan od osnivača, pri čemu u kompaniji Bekto Precisa postoji i osoba koja se zove Amir Ćoralić, a koja obavlja funkciju tehničkog direktora.

No, ostavimo sada proizvodnju i trgovinu vojnim oružjem i municijom po strani. Federalni premijer trebao bi se na jednak i ravnopravan način odnositi prema svim privrednim subjektima u FBiH. Dakle, ako dođe kao premijer na potpisivanje protokola o prodaji Bekto Precise, onda se trebao pojavljivati i na potpisivanju prodaje drugih privatnih firmi iz FBiH, koje također zapošljavaju radnike. Ako lobira kod velikih banaka za firmu Bekto Precisa, onda bi bilo logično i da lobira za ostalih 22.500 kompanija iz FBiH. Ili su onda sve te kompanije, kako kaže premijer, ponderisane sa manjim koeficijentom? Svako ponašanje koje ne tretira sve firme u FBiH na jednak i ravnopravan način naravno ostavlja dovoljno manevarskog prostora za razne špekulacije i pitanja, uključujući i ona o granici između ličnog i javnog interesa.

I da ne bude zabune. Niko ne tvrdi da pružanje podrške i pomoći javnim i privatnim kompanijama u BiH nije dobro, uključujući u to i Bekto Precisu. Naprotiv, to je veoma dobro! Međutim, to pružanje pomoći - i to iz vrha izvršne vlasti - mora biti obavljeno na transparentan, jednak, ravnopravan i pravedan način... jer se u suprotnom sve onda svodi na lični, a ne na javni interes, na pomaganje samo određenih, podobnih i tako dalje. A ta politika pomaganja podobnih - uz ne baš tako malu dozu ličnih interesa - nije ništa novo na ovim prostorima. Nažalost.

Oslobođenje 11. 04. 2018.

Izdvojeno iz sadržaja