Aktuelno
Ukupni obim industrijske proizvodnje u BiH u aprilu ove godine manji je za 1,7 posto u odnosu na mart, dok je obim proizvodnje u odnosu na april prošle godine veći za 2,1 posto. Ovo su posljednji podaci Agencije za statistiku BiH, pri čemu vrijedi istaći da je obim proizvodnje trajnih proizvoda veći za 7,7 posto u odnosu na isti period lani, energije za 7,1, a netrajnih proizvoda za 4,3 posto.

Nažalost, iz ovih suhoparnih podataka se ne vidi jasno u kakvoj je fazi trenutno industrijska proizvodnja u BiH. Znamo, recimo, da proizvodnja energije kod nas raste iz godine u godinu, kao i promet s njom, ali manje je poznato da je to prevashodno činjenica da domaća industrija na radi i da je, recimo, to jedan od glavnih razloga što imamo viškove električne energije za prodaju.

Također, iako o tome mediji redovno izvještavaju, većini građana je malo poznata činjenica da kod nas cvjeta namjenska industrija, što je zapravo eufemizam za proizvodnju i trgovinu oružjem. Recimo, iz BiH je u prvom kvartalu ove godine izvezeno oružja i municije u vrijednosti od 44,4 miliona KM (u cijeloj prošloj godini 193 miliona KM), a najviše od toga je izvezeno u Afganistan (11,9 miliona KM), Tursku (11,9 miliona KM) i Saudijsku Arabiju (sedam miliona KM).

No, ni to nije konačan niti previše pouzdan podatak. U prvom polugodištu prošle godine dvanaest kompanija iz FBiH koje su svrstane u sektor namjenske industrije izvezlo je naoružanja, municije i vojne opreme u iznosu od oko 150 miliona KM, a ova razlika u odnosu na prvi kvartal ove godine se pojavljuje zbog različite statističke obrade tih podataka.

Također, malo je poznat detalj da je industrijska proizvodnja u BiH još niža u odnosu na onu prije 1991. godine, a gotovo potpuno nepoznat da je nivo industrijske proizvodnje u 2000. iznosio samo 34 posto obima predratne proizvodnje. Pojedini ekonomisti (dr. Nikola Grabovac) procjenjuju da sadašnji nivo industrijske proizvodnje u BiH iznosi 60 posto predratne, dodajući prognozu da u narednih 10 do 15 godina nećemo dosegnuti nivo predratne proizvodnje.

S druge strane, ekonomska predviđanja urađena u državnim institucijama su naravno pozitivna, pa se tako, recimo, u segmentu industrijske proizvodnje očekuju stope rasta od 5,2 posto, 5,4 te 5,8 posto u godinama koje dolaze (DEP - Direkcija za ekonomsko planiranje BiH). Međutim, tu odmah slijedi i jedna mala zadrška, pri čemu se pojašnjava da je rast industrijske proizvodnje direktno vezan za “nastavak pozitivnih ekonomskih prilika u vanjskom okruženju”, što je ujedno jedna od najslabijih tačaka ovdašnje industrije.

Naime, u industriji BiH je sve nekako vezano za poslovanje firmi u okruženju, pa ako njima bude dobro išlo - ići će i nama. Na primjer, prošlosedmična vijest da je njemački Volkswagen dobio pravnu bitku protiv Preventa na sudu u Dortmundu više će se odraziti na nivo bh. industrijske proizvodnje u narednom periodu od svih mjera i akcija ovdašnjih makroekonomista zajedno i dešavanja na domaćem tržištu.

Bh. industrija gotovo da uopće ne zavisi od domaćeg tržišta, domaće potrošnje, dakle od nas samih, jer smo mi naše tržište otvorili i u potpunosti ga prepustili firmama iz okruženja, a one rijetke firme koje rade i nešto proizvode uglavnom zavise od potrošnje u inostranstvu.

Također, velikim bh. proizvođačima ni na domaćem tržištu u posljednje vrijeme ne ide baš najbolje. Tako je, recimo, Elektroprivreda BiH, jedna od kompanija koja znatno utiče na indeks industrijske proizvodnje u segmentu energije, na nedavnoj Skupštini dioničara ukazala da je u toku prošle godine došlo do gubitka dijela prihoda zbog nižih prodajnih cijena, ali i do snažnog napada konkurencije zbog potpunog otvaranja tržišta električne energije u domenu krajnjih kupaca. Sve pomenuto će uticati na obim industrijske proizvodnje u BiH u narednom periodu, prevashodno i zbog činjenice da je u suštini industrijska proizvodnja kod nas mala, a da pojedine velike kompanije u svojim segmentima itekako utiču na cjelokupna statistička kretanja.

Naš ključni problem sa industrijskom proizvodnjom načinjen je odmah nakon rata. Tada je uloga obnove bh. privrede i industrije povjerena Svjetskoj banci, a svi bh. ekonomisti koji su se usprotivili ovoj instituciji i njenim mjerama - poput Dragoljuba Stojanova, Stijepe Andrijića i Nikole Grabovca - ubrzo su isključeni iz javnog života.

Svjetska banka je potom u godinama koje dolaze provela nekoliko strategija obnove bh. industrije, a rezultati tih strategija su po bh. industriju bili poražavajući: loše osmišljena i još gore provedena privatizacija je uništila same temelje bh. privrede, uništene su i sve državne firme koje su mogle pokrenuti razvoj i obnovu, uvoz se enormno povećao, a time i trgovinski deficit, poljoprivredna proizvodnja je bačena na koljena zbog nekontrolisanog uvoza, broj nezaposlenih raste iz godine u godinu, siromaštvo se povećava, a socijalno stanje pogoršava.

Nažalost, predstavnici ove i drugih međunarodnih finansijskih institucija i dalje imaju ključnu riječ u planiranju bh. makroekonomije, što, sudeći bar prema dosadašnjem iskustvu i rezultatima, baš i nije ohrabrujuća vijest.

Pri tome BiH i dalje nema nikakvih roba za izvoz, jer je nivo proizvodnje i dalje jako malen, a jedino čega ne nedostaje u bh. ekonomiji su razne strategije, savjetovanja, okrugli stolovi i slično. Podatak da je, recimo, tokom 2002. godine o strategiji razvoja bh. industrije održano, samo pod pokroviteljstvom Svjetske banke, oko 110 okruglih stolova, dovoljno je rječit sam za sebe, pri čemu se u taj broj ne zbrajaju i međunarodne konferencije u Finskoj, Austriji, Srbiji, Slovačkoj i tako dalje. A sve je troškove za te konferencije snosila BiH, pri čemu nije imala gotovo nikakvu korist od svega.

I šta reći na kraju? Statističke brojke pokazuju da industrijska proizvodnja raste, ali je građanima u BiH već godinama sve gore i gore. Nezaposlenost je velika i svako ko može želi napustiti zemlju, planirati svoju budućnost negdje van BiH, pokazujući na taj način veoma plastično da se brojkama baš i ne vjeruje previše. Oni privredni subjekti koji guraju te brojke ka gore zavise također od onoga što se dešava van granica BiH (od sukoba i ratova ili pak od ekonomskih prilika u vanjskom okruženju), pri čemu domaća proizvodnja doslovno propada zbog loše i potpuno neadekvatne uvozne politike. A sve to nije dobra osnova za optimizam, čemu u prilog svjedoče i godine iza nas.

Oslobođenje 06. 06. 2018.

Izdvojeno iz sadržaja