Aktuelno
Posljednjih se dana često govori o rezultatima bankarskog sektora u Bosni i Hercegovini. Banke su prošle godine ostvarile rekordne poslovne rezultate, odnosno najbolji finansijski rezultat od kraja rata do danas. Neto dobit na nivou bankarskog sektora u BiH iznosila je oko 368 miliona KM, od čega su banke u većem entitetu lani zaradile skoro 240 miliona KM, a banke u manjem entitetu preostalo.

No, ono što je u cijeloj priči o bankama u BiH podjednako važno je kako se ta povećana profitabilnost odražava na klijente banaka dakle - na stanovništvo i kompanije. A odgovor je na to pitanje najlakše naći ako se malo “zakopamo” u cijenu kapitala stanovništvu i kompanijama, dakle u kamatne stope po kojima bh. banke posuđuju novac svojim klijentima.

Na sreću, generalno gledajući, primjetan je trend pada kamatnih stopa paralelno sa rastom profitabilnosti banaka. Naprimjer, prosječne ponderisane kamatne stope na nivou bankarskog sistema FBiH na kraju prošle godine iznosile su 4,05 posto u slučaju efektivnih kamatnih stopa, na kraju 2015. godine 6,17 posto, a 2016. godine 5,07 posto.

Kako se vidi iz pomenutog, kamatne stope definitivno padaju. Međutim, kako to obično biva u svemu što ima veze sa statistikom, u ovom slučaju treba biti izuzetno oprezan. Zašto?

Prvo, u gornjem slučaju je riječ dakle o prosječnoj ponderisanoj kamatnoj stopi. Ponderisanje inače prema definiciji predstavlja određivanje važnosti pojedinih veličina nekoga niza prilikom izračunavanja srednje vrijednosti, odnosno množenjem svake od njih izrazom njezina udjela u prometu (ponderom) dobiva se ponderisana aritmetička srednja vrijednost.

To u našem konkretnom slučaju znači slijedeće. Prosječna ponderisana kamatna stopa na kraju 2017. godine iznosi, dakle, 4,05 posto, s tim da su prosječne ponderisane kamatne stope na kredite privredi iznosile 3,29 posto, a na kredite stanovništvu 7,67 posto. Zbog toga će većina ljudi koji su recimo prošle godine uzeli kredit od banaka biti prilično zbunjena kada čuje da je prosječna kamatna stopa na kredite lani iznosila 4,05 posto. U osnovi, ona i jeste iznosila toliko kada se upotrijebe sve čari aritmetike i statistike, ali to ujedno i ne znači da stanovništvo može po tim prosječnim kamatnim stopama pristupiti kreditima.

Osim toga, važno je u ovom slučaju razlikovati i rok otplate kredita. Tako su, prema istom izvoru (Agencija za bankarstvo FBiH, op. a.), kamatne stope na kratkoročne kredite stanovništvu prošle godine iznosile prosječno 14,38 posto (?!), što zapravo predstavlja rast vrijednosti kamatne stope u odnosu na 2015. godinu kada su se krediti “prodavali” po cijeni od 11,74 posto. Osim toga, dosta zabune u sve pomenuto unosi i sama kamatna stopa. U gore pomenutim slučajevima govorimo o efektivnoj kamatnoj stopi, koja prema definiciji predstavlja nominalnu kamatnu stopu uvećanu za sve troškove koje klijent ima prilikom odobravanja kredita (provizija za obradu, razne naknade i slično). S druge strane, postoji i nominalna kamatna stopa koja prema definiciji predstavlja neto kamatnu stopu po kojoj se kredit odobrava. Ima li razlika između efektivne i nominalne kamatne stope? Ima, naravno. Evo konkretnog primjera. Prosječna nominalna kamatna stopa na kratkoročne kredite stanovništvu u prošloj godini iznosila je 7,75 posto, a efektivna 14,38 posto!

Zabuna nastaje u slijedećem. Banke se uglavnom pri reklamiranju svojih proizvoda koriste nominalnim kamatnim stopama, a malim slovima u reklamama ističu efektivne kamatne stope (EKS), dok je stvarna cijena kredita kada se obračunaju svi troškovi upravo ovo posljednje. Dakle, u reklamama se kaže da je kamatna stopa na kredite 7,75 posto, a klijent ustvari plaća 14,38 posto iako mu sve lijepo piše i u reklami - doduše, malim slovima i sa akronimom EKS, ali svejedno, suština je upravo to.

Slično je i sa dugoročnim kamatnim stopama. Privredi u prosjeku na kraju prošle godine 3,67 posto, a stanovništvu 7,51 posto. Ukupno ponderisano se dobije prosječna efektivna kamatna stopa od 5,06 posto, a nominalna od “samo” 4,2 posto! A u osnovi, krediti stanovništvu koštaju 7,51 posto.

No, sve u svemu, i pored svega pomenutog važno je istaći da kamatne stope ipak padaju, ali ne tako snažno kako bi se to moglo zaključiti kada se površno čitaju izvještaji i hvalospjevi o uspjesima bankarskog sistema u BiH. Čak se i u zvaničnim izvještajima pravi određena ograda. Tako se, naprimjer, u informaciji o poslovanju subjekata iz bankarskog sistema doslovno kaže slijedeće: “Posmatrano u periodu od zadnjih pet godina, evidentan je umjeren, ali kontinuiran pad ponderisanih prosječnih EKS na kredite izračunate na godišnjem nivou, i to primarno kod privrede, dok je kod stanovništva kontinuiran pad iz ranijih godina u 2015. godini zaustavljen, nakon čega je zabilježen blagi rast u 2016. godini (iako su nominalne kamatne stope na kredite stanovništvu u blagom padu, EKS raste zbog povećanih naknada i drugih povezanih troškova kredita).”

Ono što se, nažalost, kod nas rijetko pominje jeste činjenica da su, recimo, troškovi banaka u BiH znatno veći nego u regiji, pa su tako na kraju prošle godine iznosili 3,4 posto od ukupne aktive, a isti troškovi banaka u Hrvatskoj i Sloveniji samo 1,8 posto.

Znači, nije baš sve tako sjajno u bankarskom sistemu BiH kako se može steći utisak kada se vide, čuju ili pak pročitaju izvještaji sa raznih konferencija kod nas na kojima se slave rezultati poslovanja. No, da ne bude zabune - pri tome ne kažemo da su rezultati bankarskog sistema loši, nego samo da još ima prostora da se oni poboljšaju.

Dobra je stvar, na kraju, da su banke profitabilne i da uprkos svemu kamatne stope blago padaju iz godine u godinu. No, treba biti oprezan i praviti razlike između ključnih stvari, poput recimo nominalnih i efektivnih kamatnih stopa, ponderisanih i slično. Pozitivnih pomaka ipak ima, a oni će na kraju tekuće godine biti svakako još izraženiji, s obzirom na to da su banke početkom 2018. godine na tržište izbacile i dugoročne stambene kredite sa još nižim efektivnim kamatnim stopama od samo 3 posto.

Oslobođenje 27. 06. 2018.