Aktuelno
Posljednjih dana mediji intenzivno izvještavaju o padu vrijednosti turske lire spram američkog dolara, što je posljedica, kako navode, zategnutih odnosa na relaciji Turska - SAD, odnosno na relaciji predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i Donalda Trumpa. Mediji prenose da je Trump dao nalog da se podignu carine za uvoz turskog metala u SAD i to za nevjerovatnih 50 posto za čelik, odnosno 20 posto za aluminij, nakon čega je turska lira izgubila do 30 posto svoje vrijednosti. Paralelno s tim, pominju se i sankcije koje su SAD uvele za dvojicu turskih diplomata zbog uhapšenog američkog sveštenika Andrewa Bronsona.

S druge strane, Erdogan smatra da će Trumpove odluke samo ugroziti odnose dvije zemlje, saveznice u NATO-u, te ističe da se protiv Turske vodi ekonomski rat. Zbog toga je pozvao turske građane da prodaju svoje devize kako bi pomogli turskoj liri. Erdogan je dodao i da oni koji su planirali državni udar 2016. sada žele isto učiniti i ekonomskim putem, pri čemu su izveli digitalne valutne udare koji nemaju veze sa ekonomskom realnošću Turske. Naglasio je da turska ekonomija nije u problemima, da su banke stabilne, a zaposlenost, proizvodnja i izvoz na visokom nivou. “Ako imate dolare, eure ili zlato u svojim madracima, pođite u banku i zamijenite ih za tursku liru. To je pitanje nacionalne borbe”, poručio je Erdogan sunarodnicima.

Mediji - i to uglavnom zapadni - potom su nastavili natezati ovu priču, provlačeći kroz svoje izvještaje kako je Erdogan diktator, kako se Amerikanci zapravo plemenito brinu o osnovnim ljudskim pravima uhapšenog sveštenika, kako je turska lira od početka godine izgubila trećinu vrijednosti u odnosu na euro i dolar, te kako turski narod ipak neće poslušati Erdogana jer je zbog drastičnog pada lire roba iz uvoza skuplja, dugovi u stranim valutama drastično veći, pri čemu je zamjena deviza u lire gotovo nemoguća jer bi u tom slučaju građani izgubili svoju ušteđevinu. Prenose i izjave običnih ljudi s ulica turskih gradova koji kažu kako poštuju i cijene turskog predsjednika, ali da ne mogu prodati svoje zlato i devize samo zato što je on to tako rekao.

Nažalost, većina zapadnih medija ne donosi i drugu stranu ove priče. Za većinu trenutna postavka je ovakva: Erdogan je diktator koji je na jeftinim zapadnim kreditima razvio zemlju i koji je potom svojom tvrdoglavošću doveo do njenog sunovrata, a Amerikanci i neotesani Trump su pravi neumorni i prekaljeni borci za ljudska prava koji su, eto, čak spremni na pogoršanje odnosa sa saveznicima i to sve zbog implementacije poštivanja ljudskih prava i sloboda u cijelom svijetu. Znači, klasična holivudska srcedrapajuća sapunica.

No, da li je to baš zaista tako? Pa naravno da nije. Pogledajmo sada šta zaista nezavisni mediji kažu o cijelom ovom sukobu Turske i SAD-a, sa uvidom i u sve one veoma važne informacije koje zapadni mainstream mediji kriju “k’o zmija noge”.

Odnosi na relaciji Turska - SAD počeli su se pogoršavati kada je najveća svjetska vojna sila napala Siriju zbog njene geostrateške pozicije u izvozu nafte u Kinu. Iako je i Turska sa saveznicima učestvovala u napadu, Erdogan se nije baš u svemu slagao sa Washingtonom. Kriza između dvije zemlje, kako tvrdi turski ekonomista Mustafa Sonmez, potom se produbila zbog Reze Zarraba, iranskog špekulanta koji je svojevremeno pomogao Iranu da veoma uspješno izbjegne američke sankcije. Zarrab je potom počeo sarađivati sa američkim tužiocima, svjedočeći protiv zamjenika direktora turske Halkbanke, koji je, po njegovom mišljenju, mogao raditi i po nalogu turskog predsjednika. Osim toga, ne treba zaboraviti ni konstantno neslaganje Ankare i Washingtona oko bliskoistočnog pitanja.

Odnosi dvije zemlje počinju se dodatno komplicirati tokom 2016. kada je grupa turskih oficira izvela državni udar s ciljem smjene Erdogana. William Engdahl, nezavisni američki ekonomista i pisac brojnih knjiga, čovjek čije su se ekonomske i geopolitičke prognoze u posljednjih 15 godina u potpunosti ostvarile, tvrdi da sponzori turskih pobunjenih oficira sjede u Langleyju i Saylorsburgu u SAD-u, a da su svoje naume o smjeni Erdogana pokušali izvesti preko turskog klerika Fetullaha Gülena. Engdahl tvrdi da je Gülen u potpunosti pod kontrolom CIA i da ga ova agencija tretira kao svoje vlasništvo.

Upućeniji kažu da je Erdogana tada od puča spasio ruski predsjednik Vladimir Putin koji mu je unaprijed dojavio da se planira njegovo svrgavanje. Da li je to tačno ili ne, teško je utvrditi, ali je činjenica da su odnosi Turske i Rusije nakon neuspjelog puča znatno otoplili i to, sjetimo se, u vrijeme nategnutih odnosa zbog toga što je turska vojska oborila ruski vojni avion blizu sirijske granice.

Međutim, tek nakon toga dolazi do ključne stvari koja ima veze sa današnjim padom vrijednosti turske lire.

Odmah nakon neuspjelog puča Centralna banka Turske (Central Bank of the Republic of Turkey - CBRT) počela je da povlači turske rezerve zlata iz US Federal Reserve Bank, tako da je tokom 2016. i 2017. Turska sve svoje zlato u iznosu od 220 tona uspjela da vrati kući. Po godišnjem izvještaju CBRT-a, do početka 2018. izvršena je repatrijacija cjelokupnih rezervi zlata iz SAD-a i to je zapravo ključni razlog sadašnjeg nategnutog odnosa lire i dolara.

Iako samo ime US Federal Reserve Bank (Američka banka federalnih rezervi) zvuči laicima nekako važno i na izvjestan način “državno”, podsjetimo se da je Federal Reserve Bank ustvari američka centralna banka koja je potpuno u privatnom vlasništvu nekoliko bankarskih porodica sa Wall Streeta. Američki bankari Turskoj nikada neće oprostiti repatrijaciju 220 tona zlata iz njihovih sefova, iako je taj trend zapravo pokrenula Njemačka, a potom prihvatila Mađarska. Zbog toga upućeniji smatraju da su Mađarska i Viktor Orbán slijedeće moguće žrtve “dešavanja naroda” u režiji Wall Streeta i CIA.

Povlačenje turskog zlata iz američkih sefova, a prije toga vojni puč, dakle ključne su stvari vezane za zahlađenje odnosa Turske i SAD-a. Sve što se nakon toga dešava samo je nastavak istog filma.

Očigledno je da je turski predsjednik Erdogan pažljivo pročitao i prostudirao knjigu “New Deal za Aziju” nekadašnjeg malezijskog premijera dr. Mahathira Mohamada. U knjizi su u detalje opisani napadi američkih finansijskih špekulanata na malezijsku valutu ringit i druge valute u jugoistočnoj Aziji prije više od deset godina. Upravo je dr. Mahatir pisao kako se prije valutnih napada ništa sporno nije dešavalo sa ekonomijom Malezije i drugih zemalja jugoistočne Azije, baš kao što to danas ističe i Erdogan.

Uostalom, baš su ti i takvi napadi glavni razlog zbog kojeg Kina nikada nije u potpunosti dopustila slobodnu fluktuaciju kursa za svoju valutu, pametno se na taj način štiteći od mogućih napada. Sve ostale valute koje slobodno fluktuiraju su itekako podložne napadima špekulanata, pisao je dr. Mahathir Mohamad, te zbog toga Erdogan tvrdi da se protiv Turske sada vodi ekonomski rat.

I šta će se dešavati u budućnosti sa lirom i dolarom? Erdogan je dobro osmislio odgovor, jer je zapravo jedini mogući način da se turska valuta zaštiti u ovakvoj situaciji to da građani odu u banke, te da dolare i eure zamijene za tursku liru. Ali to ipak zavisi od Turaka. Pitanje je koliko je njih spremno zlato, dolare i eure mijenjati za valutu čija vrijednost strmoglavo pada, bez obzira i na to što je taj pad moguće vještački izazvan.

A s obzirom na to da su evropske banke u prethodnim godinama odobrile velike kredite turskim bankama (oko 140 milijardi eura), samim tim je jasno i da sada sve zemlje u Evropi budno prate dešavanja u Turskoj. Pojedini stručnjaci smatraju da je ovim pokrenuta i spirala nove velike finansijske krize poput one iz 1997. koja bi mogla dovesti i do pada eura. A s obzirom i na to da je kurs KM fiksno vezan za euro, to će se i na nas odraziti, što ćemo mi - po našem dobrom starom običaju - opet nespremno dočekati, čak i ne shvatajući šta se to zaista i dešava.

Oslobođenje 15. 08. 2018.