Aktuelno
Živimo u veoma turbulentnim vremenima i svjedočimo gotovo svakodnevno sve većim napetostima među državama. Odnosi SAD-a i Turske vjerovatno nisu bili nikada lošiji, a ni ekonomski odnosi na relaciji EU - SAD nisu baš najbolji. SAD su u svojevrsnom ekonomskom ratu i sa Kinom odavno, pri čemu je prije nekoliko mjeseci američki predsjednik Donald Trump dodatno dolio ulje na vatru - uveo je uvozne tarife i kvote u “obećanu zemlju”. Ovi Trumpovi potezi će se, naravno, odraziti na cijelu svjetsku ekonomiju, te zbog toga pokušajmo saznati odgovor na pitanje zašto je Trump uveo sankcije maltene cijelom svijetu.

Shodno vremenu u kojem živimo, a u kojem vladaju informacione tehnologije, Trump svoje odluke uobičajeno objavljuje na Twitteru. Koliko ovo god izgledalo cool i moderno, takav način komunikacije među državama apsolutno nije primjeren, jer u takvim slučajevima kao po pravilu nema nikakvih razumnih obrazloženja za donošenje bilo kakvih odluka. Osim toga, danas je manje-više poznato svima kako se računi na raznim internet-platformama socijalnih medija mogu relativno lako hakirati, što znači i da je komunikacija jedne države sa drugom preko Twittera najblaže rečeno smiješna. Otprilike to izgleda kao da vam, poštovani čitatelji, policija uruči nekakav poziv ili saobraćajnu kaznu preko Facebooka.

Pomenuli smo da u objavama na Twitteru obično nema nikakvih obrazloženja. I zaista, Trumpovo uvođenje sankcija cijelom svijetu nije pratilo nikakvo razumno objašnjenje. Doduše jeste, ali na drugom mediju, a i to je priča za sebe. Vjerovali ili ne, američka TV stanica NBC je objavila, nakon uvođenja tarifa i kvota, i to pozivajući se na pouzdane izvore iz Bijele kuće, kako je Donald Trump odlučio pokrenuti trgovinski rat i uvesti tarife jer je bio “jako ljut”. Da, vjerovali ili ne, to je bilo obrazloženje, pri čemu ipak treba imati na umu i da je američki predsjednik u ratu sa tamošnjim medijima, pa na ovo obrazloženje treba gledati kao i na mogućnost da američki mediji s tim dodaju samo još jedan u nizu argumenata da je Trump neuračunljiv.

No, s druge strane, stoji i činjenica da se Trump nije posavjetovao niti sa jednim ekonomistom ili, pak, sa diplomatskim savjetnikom prije svoje odluke.

Trump sve svoje odluke uvijek pravda svojim predsjedničkim sloganom “Amerika na prvom mjestu” (America first). Trumpova logika mogla bi biti slijedeća. Uvedimo uvozne tarife (čelik i aluminij), pa ćemo tako ojačati domaću proizvodnju i podstaknuti otvaranje radnih mjesta. No, pitanje je, kako smatraju ekonomski analitičari, da li je to dobra mjera jer danas u Americi znatno veći broj Amerikanaca radi u industriji koja ovisi o proizvodima od čelika. Navode da u američkim čeličanama danas radi oko 140 hiljada ljudi, dok u prerađivačkoj industriji koja radi sa čelikom svoj svakodnevni hljeb zarađuje čak 6,5 miliona Amerikanaca.

Trumpovi potezi su izazvali lančane reakcije. Ključni EU dužnosnici spremaju se da uzvrate udarac “neotesanom predsjedniku”, kako oni doživljavaju partnera s druge strane Atlantika, pri čemu ni druge zemlje van EU nisu baš blagonaklone prema potezima SAD-a. Američke mjere tjeraju lidere pojedinih država da se okreću savezništvu sa Rusijom, što ulogu Vladimira Putina - kojim je Donald Trump inače beskrajno očaran - u današnjem svijetu podiže na više nivoe. Sve više državnika, pa čak i u EU, okreće se ka Rusiji i naravno Kini, koje, pak, sa svoje strane insistiraju na izgurivanju američkog (petro)dolara iz svjetske trgovine.

Ako Kina i Rusija uspiju u toj namjeri da izguraju dolar iz svjetske trgovine, onda će se i Trump, ali i cijele SAD, naći u neobranom grožđu.

Pojasnimo. Američki dolar danas crpi svoju snagu na vojnoj sili i na činjenici da je efikasno nametnut kao svjetska valuta. Ako, naprimjer, Rusija i Kina trguju s nečim, oni svoje trgovanje obračunavaju u dolarima i, naravno, vrše plaćanje u dolarima. Ako dolar zamijeni neka druga valuta... E, onda je dolar ne u velikim, nego u ogromnim problemima.

Osim toga, pošto je sve više zemalja širom svijeta zbog pomenutog zabrinuto za budućnost dolara, ali i zbog činjenice da američke dolare štampa privatna banka (US Federal Reserve Bank) i da ona, a ne država odlučuje o emisiji nacionalne valute, u posljednje vrijeme se sve češće govori o ponovnom uvođenju takozvanog zlatnog standarda, to jeste vezivanja odštampanog novca za rezerve zlata. Zbog toga su manje-više sve ozbiljne zemlje u svijetu odavno povukle sve svoje rezerve zlata iz trezora u SAD-u (Njemačka, Rusija, Kina, Turska, Francuska, Engleska...), pri čemu rasprodaju i američke obveznice (Turska je tako naprimjer prodala sve američke obveznice puno prije nego je uopće krenuo pritisak na Erdogana).

No, ključni problemi SAD-a danas su Rusija i Kina. Bez tih zemalja, odnosno bez njihovih tržišta, nema ni snažnog rasta američke ekonomije, pa ni američkog sna. S druge strane, Kina izuzetno pametnom ekonomskom politikom koju je davno osmislio sjajni strateg Deng Xiaoping, štiti svoje tržište i svoju proizvodnju, gomilajući pri tome američke obveznice, finansirajući na taj način američki vanjski dug i ujedno postajući vlasnica tog duga. Kina, osim toga, već godinama predano radi na razvaljivanju dolara kao dominantne svjetske valute.

Danas Trump, naravno preko Twitera, “drami” kako američku proizvodnju treba vratiti iz Kine u Ameriku, pri čemu kineski predsjednik Xi Jinping najavljuje stvaranje “kineskog sna”, ostavljajući Trumpu da se bavi pitanjem šta će biti sa “američkim snom”. Najmnogoljudnija država na svijetu već odavno živi po principu “Kina na prvom mjestu” i pametno razvija svoje proizvode u svim segmentima, ne dozvoljavajući strani uticaj u bilo kom segmentu. Naprimjer, Kinezi nisu, recimo, dopustili Googleu da uđe na njihovo tržište sve dok nisu razvili svoj internet-pretraživač Baidu. Danas Baidu ima čak 76,5 posto tržišnog udjela u internet-pretraživačima u Kini i drugi je po veličini u svijetu.

Šta će biti, dakle, sa svjetskom ekonomijom nakon što je Trump na izvjestan način uveo sankcije cijelom svijetu?

Odgovor na to pitanje niko ne zna. No, nije to ključni problem. Ključni problem je što ni Donald Trump ne zna odgovor na to pitanje, pa čak nema ni bilo kakve procjene kuda bi sve to skupa moglo otići. Zbog toga i u Americi sve više jačaju pokreti kojima je za cilj uklanjanje s vlasti “neuračunljivog” Trumpa.

U taj se pokret nedavno uključio i Robert Bob Woodward, legendarni američki novinar koji je u aferi Watergate uspio srušiti Richarda Nixona. On je prije nekoliko dana, simbolično na 11. septembar, objavio knjigu “Strah: Trump u Bijeloj kući” (Fear: Trump in the White House). Kako prenose svjetski mediji, u pomenutoj se knjizi, između ostalog, navodi kako naprimjer šef kabineta u Bijeloj kući, John F. Kelly, Trumpa doživljava kao “najobičnijeg idiota”, dok navodno ministar obrane James Mattis kaže kako Trump ima nivo poimanja svijeta koji ima “školarac u petom ili šestom razredu osnovne” (objave preko Twittera idu tome u prilog).

Na žalost većine ljudi danas na svijetu, taj “školarac” uvodi sankcije, tarife i kvote kako mu padne na pamet, obavještavajući o tome ostatak planete preko svog Twitter naloga, pri čemu bi cjelokupna svjetska ekonomija mogla teško ispaštati zbog takvih nepromišljenih odluka.

Oslobođenje, 19. 09. 2018.