Aktuelno
U prvih šest mjeseci 2018. godine na dvije bh. berze - Banjalučkoj (BLSE) i Sarajevskoj (SASE) - ostvaren je ukupni promet u iznosu od 269 miliona KM. Pri tome je veći obim ukupnog prometa zabilježen na BLSE, u vrijednosti od 168 miliona KM, dok je u isto vrijeme na SASE promet iznosio 101 milion KM, odnosno 37,7 posto ukupnog prometa na bh. berzama.

Iz pomenutih službenih podataka koje su objavile obje berze, može se, dakle, lako zaključiti da se dugogodišnja nelikvidnost na ovdašnjim tržištima kapitala i dalje nastavlja. Tek poređenja radi, pomenimo da je, recimo, u zlatno doba berzi kod nas polugodišnji promet na SASE u 2007. godini iznosio 928 miliona KM, pri čemu je prosječan mjesečni promet iznosio 154 miliona KM! Na SASE je, dakle, te godine prosječni mjesečni promet bio za neka 53 miliona KM veći od današnjeg polugodišnjeg prometa.

No, nije samo to jedini problem ovdašnjih berzi. Na BLSE u prvom polugodištu 2018. zaista jeste ostvaren veći promet nego na SASE, ali je struktura prometa na obje berze poražavajuća. Od 168 miliona KM ukupnog prometa na BLSE, čak se 151 milion KM odnosi na promet entitetskim obveznicama i trezorskim zapisima, dok se na trgovanje dionicama emitenata i fondova odnosi samo 16,7 miliona KM! Situacija je u tom smislu daleko bolja na SASE nego na BLSE, no, svejedno, i dalje je riječ o zaista niskom obimu polugodišnjeg prometa za jednu berzu.

Kako smo to do sada mnogo puta pominjali, ključni razlozi ovako poražavajućeg stanja na bh. berzama su nepostojanje dovoljno dobrih i kvalitetnih vrijednosnih papira emitenata, privrednih društava, loše izabran i još gore proveden model masovne privatizacije, ekstremno “plitko” i nelikvidno tržište, te odsustvo velikih, institucionalnih investitora.

Danas se sa sigurnošću može reći da je koncept Svjetske banke zasnovan na tadašnjim privatizacijsko-investicionim fondovima bio jako loš, čemu u prilog svjedoči i činjenica da je, recimo, na kotaciji fondova na SASE polugodišnji ukupni promet iznosio jedva 3,1 milion KM, a na BLSE 2,2 miliona KM. Govorimo, da ne bude zabune, o polugodišnjem prometu.

Tome u prilog svjedoči i činjenica da se danas na BLSE među top-deset vrijednosnih papira po ostvarenom prometu na čak šest pozicija nalaze obveznice i trezorski zapisi, dok se od privrednih društava pominju dionice samo četiri emitenta (Meridian, Čajavec mega, Telekom Srpske i Nova banka) i to u ukupnom obimu od samo 7,9 miliona KM. Situacija je u tom smislu znatno bolja na SASE, gdje je, recimo, na listi top-deset polugodišnjeg prometa prvi Ingram Srebrenik sa ukupnim prometom od 12,8 miliona KM.

Nažalost, cjelokupnoj situaciji na ovdašnjim tržištima kapitala uopšte ne pomažu ni berzanski indeksi. Recimo, svi berzanski indeksi na SASE su u prvih šest mjeseci porasli u odnosu na prethodni period (BIFX za 7,23 posto, SASX-10 za 8,09 posto, SASX-30 za 8,72 posto, islamski indeks SASC-BBI za 16,05 posto i SASX-Fundamentals, SASX-FN, za 15,51 posto), ali ipak sve to zapravo jako malo vrijedi jer je tržište nelikvidno.

Nijedan ozbiljan investitor neće uložiti svoj novac u bilo koje dionice na nelikvidnom tržištu, bez obzira na to koliko njihova vrijednost porasla, jer, jednostavno, kada mu zatreba novac, naprimjer, uložen u te dionice, onda ih ne može prodati. To je, generalno gledajući, jedan od ključnih problema bh. berzi.

I indeksi na BLSE rastu (BIRS za 1,63 posto, ERS 10 za 9,28 posto i ORS za 1,85 posto), ali se opet postavlja isto pitanje kao i u slučaju SASE - čemu sve to?

Pomenimo još, također, da je tržišna kapitalizacija SASE na kraju prvog polugodišta iznosila 5,5 milijardi, a BLSE 3,9 milijardi KM. To su, naravno, mali iznosi u berzanskom svijetu. Pomenimo, tek poređenja radi, da je tržišna kapitalizacija berze u Istanbulu (Borsa İstanbul) u istom periodu iznosila 177,75 milijardi američkih dolara, pri čemu, vjerovali ili ne, u svijetu berzi ni turska berza ne kotira pretjerano visoko prema obimu tržišne kapitalizacije, jer se ne nalazi ni među prvih dvadeset, pa ni trideset. Šta se onda u tom smislu može očekivati od dvije patuljaste bh. berze?

Obje bh. berze - i banjalučku i sarajevsku - već godinama na životu doslovno održavaju entitetske vlade sa svojim konstantnim zaduživanjem posredstvom obveznica i trezorskih zapisa. Pravog trgovanja sa vrijednosnim papirima, odnosno sa dionicama privrednih društava je zapravo već godinama jako malo, a službene statistike u tom smislu dobro napuhuju razna preuzimanja koja se prema slovu zakona moraju provesti preko tržišta kapitala. Međutim, sve to i dalje nije pretjerano interesantno velikim institucionalnim investitorima, čije prisustvo zapravo daje i svrhu i smisao nekom tržištu kapitala, ali i kakvu-takvu mogućnost malim investitorima da u cijeloj toj igri velikih brojki i oni nešto zarade.

Na kraju pomenimo i slijedeće. Iako sve državne i entitetske institucije u svojim raznim izvještajima i informacijama redovno navode i preglede stanja na bh. berzama, svi gore pomenuti problemi bi trebali zapravo biti ipak najveća briga privatnih vlasnika kapitala, dakle, osnivača bh. berzi. Iako država posredstvom svojih institucija (komisije za vrijednosne papire i registri) nadgleda i nadzire sve na tržištu kapitala, kod nas i dalje većina ljudi pogrešno smatra da berze imaju nekakve veze s državom te da, ako ništa drugo, predstavljaju državnu infrastrukturu za trgovanje vrijednosnim papirima. A to jednostavno nije tako.

Berza je, pojednostavljeno rečeno, privatna pijaca na kojoj se umjesto voća i povrća, prodaju i kupuju vrijednosni papiri, dionice, obveznice i trezorski zapisi. Promatrajući ovaj slučaj s te pozicije, berze bi zaista trebale i biti samo briga njenih osnivača, ali samo ako na njima ne bi trgovali i obični ljudi, mali vaninstitucionalni investitori.

A pojedini među njima su, svojevremeno, u zlatno doba bh. berzi, “zarobili” svoj novac na nelikvidnom tržištu te se danas uglavnom zbog njih, s vremena na vrijeme, prisjetimo stanja na ovdašnjem tržištu kapitala.

Oslobođenje 10. 10. 2018.