Aktuelno
Bosna i Hercegovina je u posljednjem izvještaju Svjetske banke Doing Business 2019. rangirana na 89. mjestu te je u odnosu na prethodnu godinu pala za tri mjesta. BiH je lani bila rangirana na 86. mjestu, ali je zapravo i te godine pala u odnosu na prethodnu, kada je bila na 81. mjestu. Interesantno, i godinu prije toga BiH je u Doing Business izvještaju bila bolje rangirana i to na 79. mjestu. Posljednjih godina, dakle, imamo itekako evidentan trend pada u Doing Business izvještaju, odnosno, tonemo sve niže i niže.

Ukoliko pak poredimo rangiranje BiH sa zemljama u regiji, ni tu baš ne kotiramo dobro. Makedonija je, recimo, u posljednjem izvještaju rangirana na 10. mjestu, Kosovo na 44. mjestu, Srbija je na 48. poziciji, Crna Gora na 50. mjestu, Hrvatska na 58. a Albanija na 63. mjestu. U regiji je znači najlošija Albanija, na 63. mjestu, ali samo ako potpuno izuzmemo BiH, s tim da naša zemlja u posljednjih nekoliko godina nikada nije bila zapravo “tako dobro” plasirana kao trenutno Albanija.

Međutim, u svemu ovome želimo skrenuti pažnju na jedan izuzetno važan detalj - govorimo, dakle, u ovom slučaju o periodu od posljednje četiri godine. U posljednje četiri godine BiH konstantno pada na toj rang-listi Svjetske banke. Naravno, sada se postavlja pitanje a zašto nam je to uopšte važno? Međutim, prije nego odgovorimo na njega, podsjetimo se šta je to uopšte Doing Business. Doing Business je godišnji izvještaj koji pravi i objavljuje Svjetska banka (World Bank) koristeći metodologiju pokazatelja za ocjenu lakoće poslovanja u nekoj zemlji. Osnovna pretpostavka Doing Businessa je da ekonomska aktivnost zahtijeva stimulativnu zakonsku regulativu.

Glavni cilj kojem teže analitičari Doing Business izvještaja jeste da zakonska regulativa u nekoj zemlji bude kreirana tako da bude efikasna, dostupna svima i jednostavna u svojoj implementaciji. U izvještaju se stoga istražuju i prate propisi i reforme koje jačaju ili ograničavaju poslovanje u 190 zemalja svijeta te se zatim one rangiraju prema tim parametrima. Viši rang neke zemlje na Doing Businessa listi generalno ukazuje na povoljniju poslovnu klimu i višu konkurentnost privrede.

No, vratimo se sada ponovo na činjenicu da BiH četiri godine zaredom pada na listi Doing Business. Upravo na tom mjestu dolazimo do jednog krupnog logičkog problema. Naime, sada s jedne strane imamo recimo predstavnike Vlade Federacije BiH koji se posljednjih mjeseci hvale kako već četiri godine nemilosrdno implementiraju razne reforme iz Reformske agende i usvajaju zakone koji idu naruku ovdašnjoj privredi i privrednicima, što je, prema njima, rezultiralo sjajnim ekonomskim pokazateljima.

Sam premijer Vlade FBiH je, recimo, nedavno istakao kako je svjetski standard u mandatu svake vlade reforma jedne od tri velike oblasti, a da je aktualna Vlada FBiH u posljednje četiri godine istovremeno krenula u tri velika reformska procesa. “Vlada koju predvodim uspjela je završiti reformu radnopravnog zakonodavstva, penzionog sistema, a otpočela je i treću reformu koja se tiče zakona o doprinosima i porezima”, rekao je on i dodao da je ovo uvjerljivo najuspješnija Vlada FBiH do sada.

Međutim, izvještaji Svjetske banke Doing Business u posljednje četiri godine nisu prepoznali ništa od pomenutog. BiH je, podsjetimo se ponovo, prije četiri godine bila rangirana za 79. mjestu. Potom je pala na 81. mjesto, zatim na 86. i onda na 89. mjesto. Da su tačni ti navodi o svim tim provedenim reformama, valjda bi se nešto od toga odrazilo i na rangiranje BiH u Doing Business izvještaju, zar ne?

No, vjerovali ili ne, to i nije zapravo najveća kontradiktornost u cijelom ovom slučaju. Naime, svi u BiH odavno znamo da nam sve ekonomske i privredne zakone ne kroje ovdašnji ljudi - ministri, poslodavci i sindikalci - nego predstavnici međunarodne zajednice, a posebno predstavnici Svjetske banke. Uostalom, upravo Svjetska banka u takozvanoj Reformskoj agendi ima status svojevrsnog conditio sine qua non (latinski uvjet bez kojega se ne može), jer doslovno nema niti jednog jedinog reformskog zahvata koji je proveden u posljednje četiri godine a da se za njega bar nije trebala tražiti saglasnost Svjetske banke.

Osim toga, ključni makroekonomski kreatori u Vladi FBiH nisu premijer i ministri, nego su to ljudi koji su u jako bliskim i prisnim vezama sa Svjetskom bankom, koji su radili u ovoj instituciji ili koji pak još s njom sarađuju preko raznih drugih projekata. Svima je manje-više poznato da su stvarni tvorci svih bh. ekonomskih i privrednih reformi ljudi bliski Svjetskoj banci, pri čemu je dijapazon njihovog djelovanja nevjerovatno širok i ide od pisanja zakona pa sve do pregovora sa sindikalcima!

Pa zar onda nije čudno što se to njihovo četvorogodišnje nesebično pregalaštvo na provođenju ekonomskih i privrednih reformi u BiH nije povoljnije odrazilo na rang BiH u Doing Business izvještaju? Kako je moguće da oni tako nesebično rade na implementaciji reformi i zakona iz Reformske agende a da BiH posljednje četiri godine konstantno tone na listi Doing Business! Uostalom, kako je uopšte moguće da je ovo uvjerljivo najuspješnija Vlada FBiH, a da se pri tome sve te njene reforme uopšte ne primjećuju u indikatorima izvještaja Svjetske banke? Tu nešto jednostavno ne štima.

Nakon što je nedavno objavljen posljednji Doing Business 2019. izvještaj u kojem je registriran novi pad BiH, iz Udruženja poslodavaca FBiH su saopštili da je to direktna slika kvaliteta rada vlasti, ali i međunarodnih institucija u BiH. Kažu da su ovogodišnji lošiji rezultati naše zemlje posljedica nerada vladajućih institucija, nedonošenja ključnih reformskih zakona koji su trebali poboljšati poslovni ambijent u smislu smanjenja cijene radnih mjesta u BiH, smanjenja fiskalnih i parafiskalnih nameta i tako dalje. Dodali su i da je daljnje potonuće BiH u Doing Business izvještaju posljedica, između ostalog, i nebrige predstavnika međunarodne zajednice u provođenju reformi iz Reformske agende.

No, evo za kraj i jedne dobre vijesti. Mediji nas posljednjih dana informišu da su se predstavnici međunarodne zajednice ponovo snažno angažovali da sa lokalnim političarima dogovore Reformsku agendu 2. Šta će ona sadržavati, još se ne zna, ali ako je suditi prema Reformskoj agendi 1 i ocjenama njenog stvarnog i realnog dometa na ovdašnju ekonomiju i privredu - i to prema mjerilima Svjetske banke - onda nam se zadnja 190. pozicija na Doing Business listi smiješi i čeka nas raširenih ruku.

Oslobođenje 07. 11. 2018.