Analize
Posljednja analiza organizacije CEE Bankwatch pokazuje da sve zemlje zapadnog Balkana u neposrednoj budućnosti planiraju izgraditi nove termoelektrane na ugalj, pri čemu nijedna od tih novih elektrana neće zadovoljavati standarde Evropske unije koji se odnose na zagađenje zraka i okoline.

Naravno, i Bosna i Hercegovina se nalazi u skupini tih zemalja, a imajući na umu trenutno stanje u našoj zemlji, može se čak reći da smo svojevrsni predvodnik tog izuzetno negativnog trenda. O čemu se radi? Europska unija je nedavno usvojila nove tehničke standarde (LCP BREF) za velika postrojenja za sagorijevanje koji su zasnovani na najboljim raspoloživim tehnikama za kontrolu zagađenja zraka, vode i tla, kao i za limitiranje štetnih emisija plinova koje se mora dostići primjenom tih tehnika.

Nažalost, ovdašnji političari, koji doslovno obožavaju sve EU standarde koji idu njima u prilog, ovoga puta mudro šute o tim propisima jer im oni jednostavno sada ne idu naruku.

Sjetimo se da nema nijedne političke opcije u BiH koja prilikom dolaska na vlast ne obećava veće zapošljavanje i veći priliv stranih investicija. To je svojevrsni sine qua non ovdašnje predizborne političke retorike, koji, istini za volju, ima i svoje osmišljeno uporište u realnosti. Naime, danas je veoma lako, ustvari nepodnošljivo lako, pronaći investitora pa čak i zajmodavca u zapadnoj Evropi, koji će bez puno pitanja i rasprava investirati ili, pak, dati kredit za izgradnju kakvog elektroenergetskog objekta na Balkanu.

Zašto? Pa odgovor je na to pitanje krajnje jednostavan. Električna energija je danas u svijetu veoma kurentna roba, njom se može trgovati kao, naprimjer, žitom, brašnom, voćem, povrćem i kafom, a potražnja za njom je ogromna. I ljeti i zimi. Ta potražnja se, naravno, odražava i na cijenu električne energije, koja skače gore-dolje bukvalno preko noći, stvarajući na taj način ogroman manevarski prostor za ekstrazaradu.

No, tu ima, bar sa stanovišta Zapada, jedan "sićušni" problem. Naime, električna energija ponekad zna biti veoma prljava tehnologija, a posebno u slučaju termoelektrana koje su, za razliku od hidroelektrana, daleko sigurnije opcije sa stanovišta konstantne proizvodnje. Hidroelektrane zavise od kiše i akumulacionih jezera, dakle, od vremena, a termoelektrane ne - važno je samo da se iskopa dovoljno uglja i to je to.

Nažalost, pri sagorijevanju uglja termoelektrane u okolni prostor izbacuju ogromne količine dima i raznih drugih nusprodukata sagorijevanja, što enormno onečišćuje okolinu termoelektrane. Zbog toga na Zapadu doslovno obožavaju graditi termoelektrane na Balkanu. Za njih je to čista zelena tehnologija, jer električna energija do njih dolazi žicom, bez ikakvog onečišćenja, dok problem zagađenja okoline ostavljaju pri tome u amanet zemljama gdje su sagrađene termoelektrane. Takav ekonomsko-politički background je gotovo idealan za tipične bh. političare. Investicije za tu prljavu tehnologiju danas u svijetu nije teško pronaći, jer za to ne treba nikakvo znanje ili pak vještina, potrebna je tek spremnost da svoje sugrađane pogušite dimom iz termoelektrane te politički uticaj da sredite sve papire i dozvole za gradnju takvih elektroenergetskih objekata. Idealno, dakle, za bh. političare.

Nažalost, to nije sve. Postoji u svemu tome još jedan krupan problem za sve građane BiH. Mi smo, naime, već odavno zakasnili u smislu bilo kakvog ekološkog osvještenja po ovom pitanju, jer smo doslovno pretrpani brojnim elektroenergetskim objektima na ovako malom geografskom prostoru. Podatak CEE Bankwatcha je veoma ilustrativan. Trenutno u BiH postoje ili se pak planira izgradnja, vjerovali ili ne, čak 52 elektroenergetska objekta! Od tog se broja 31 objekt odnosi na male i velike hidroelektrane, 14 objekata na rudnike i termoelektrane, šest na vjetroelektrane, te jedan objekt koji se svrstava u takozvane gasne elektrane. A to je baš pretjerano za tako mali prostor od Drine do Une, te od Save do mora, zar ne?

Možda neko i ne misli da je to puno. No, evo brojki koje će sve otrijezniti.

Sjetimo se, međutim, prije toga snimaka na TV iz Kine, iz Pekinga, koji se često prikazuju na svim svjetskim TV stanicama. Vide se samo magla i smog, te pokoji Kinez kako hrabro korača kroz tu gustu smjesu dima sa maskom na ustima. Vidjeli ste to do sada na TV-u bezbroj puta, zar ne?

No, ono što ne znate je slijedeće. U januaru 2016. američka Ambasada u Pekingu je izmjerila svojom tehnologijom zagađenje zraka u kineskom glavnom gradu - u prosjeku 156 mikrograma opasnih mikročestica po kubnom metru. A znate li kolika je zagađenost u BiH, odnosno u Sarajevu, Zenici i Mostaru iznosila u januaru iste godine? U prosjeku između 200 i 300 mikrograma, s tim da je u Sarajevu jednog dana izmjeren rekord od 700 mikrograma koncentracije opasnih čestica po kubnom metru!

U takvoj se situaciji gotovo samo od sebe postavlja potpuno razumno pitanje treba li nam još elektroenergetskih objekata? Bh. političari će, naravno, reći da treba, jer ti projekti nose sa sobom i veće zapošljavanje i strane investicije, ali i pokoji miliončić kakve konvertibilne valute onako "na kafu", naravno, oslobođen od poreza i bilo kakve evidencije prihoda. Pravo je, međutim, pitanje trebamo li se mi ostali pogušti zbog toga?

Dani 28. 07. 2017.

Preporuka urednika

Krave, berze, tržište kapitala i takozvani enron kapitalizam

Uporedo sa dolaskom neoliberalnog kapitalizma i njegove ekonomske doktrine na prostore Bosne i ... link

Privatizacija: Referendumom do odluke o prodaji elektroprivreda

Konačno je u javnost isplivala dugo najavljivana Agenda ekonomskih reformi, koja je navodno urađena ... link

Privatizacija u BiH: Država je loš gazda, ali još ima i daleko gorih

Prošle sedmice od predstavnika nove izvršne vlasti čuli smo dobro poznate, ali pomalo zaboravljene ... link

Uloga Svjetske banke u današnjem ekonomskom užasu BiH

Prošle sedmice bh. mediji prenijeli su slijedeću vijest: industrijska proizvodnja u BiH u maju 2015. u ... link