Analize
Prije koji dan održana je prva licitacija Banke Srpske Banja Luka u stečaju na kojoj je na prodaju ponuđena pokretna i nepokretna imovina ove banke, vrijedna nekoliko miliona KM. Međutim, na licitaciji se pojavio samo jedan kupac, zainteresiran za jedan stari računar i nešto kancelarijskog materijala u ukupnoj vrijednost od 1.000 KM. To je za banjalučki portal Capital.ba potvrdila stečajna upravnica Banke Srpske Mirjana Golić, dodavši da će nova licitacija biti održana u januaru naredne godine na kojoj će se imovina ove banke ponuditi kupcima po nižoj cijeni od dosadašnje.

Naravno, ovo nije dobra vijest ni za povjerioce Banke Srpske u stečaju, ali ni za cjelokupni bankarski sistem u manjem bh. entitetu. Jer, Banka Srpske u stečaju je, između ostalog, na prodaju ponudila i poslovnu zgradu u Boriku sa opremom (8,48 miliona KM), Banjsko-rekreativni centar Srpske Toplice Šeher (2,71 milion KM), poslovnu zgradu banke sa opremom u Bihaću (1,97 miliona KM) te nekoliko poslovnih prostora u zgradama vrijednih od desetak do nekoliko stotina hiljada KM.

Zašto je ovo loša vijest za povjerioce? Pa jednostavno zato što ukupna prijavljena potraživanja povjerilaca od Banke Srpske u stečaju iznose 252 miliona KM, od čega je stečajna upravnica priznala 182 miliona, a osporila 70 miliona KM. Prva licitacija im, naravno, ne ulijeva previše nade da će svi naplatiti svoja potraživanja. Zašto je ovo loša vijest za cjelokupni bankarski sistem RS-a? Pa zato što se u osnovi prodaje zaista vrijedna imovina banke u stečaju, ali za tu imovinu po principu “oteto - prokleto” ili nema kupaca ili oko nje obilaze samo “lešinari” koji će vješto iskoristiti trenutnu situaciju kako bi maksimalno oborili cijene. A to zaista nije dobro, iz kojeg god ugla sagledate cijeli ovaj problem.

Sjetimo se samo cijele priče oko Aukcijskog centra BiH u Sarajevu. Ovaj je centar osnovan 2006. godine, a osnovna ideja centra je bila da u njemu banke i sudovi skladište zaplijenjenu ili zaleđenu imovinu te da se potom organizuje prodaja te imovine putem javnog nadmetanja. No, još i prije osnivanja ovog centra, u vrijeme stvaranja ove ideje na osnovama na kojima to funkcionira na Zapadu, pojedini su ovdašnji ekonomisti upozoravali da to u BiH jednostavno neće funkcionirati jer ovdašnji ljudi, za razliku od, recimo, Amerikanaca koji u ovakvim slučajevima ne iskazuju nimalo empatije, neće po principu “oteto - prokleto” iskazivati interese za kupovinu bilo čega od ponuđenog.

No, vratimo se sada ponovo Banki Srpske u stečaju. Ova je banka, prisjetimo se toga, nastala iz pepela nekadašnje Balkan Investment banke (BIB) Banja Luka, koja je bila u vlasništvu litvanske Ukio grupe. Upućeniji tvrde da je BIB bio temeljito povezan sa Fabrikom glinice Birač u Zvorniku, koju je također kupila litvanska Ukio grupa, čiji je vlasnik Rus Vladimir Romanov. Danas se zna da je Romanov iz RS-a posredstvom krajnje sumnjivih transakcija iznosio stotine miliona maraka i deponovao ih na računima u raznim svjetskim off-shore poreskim rajevima (Birač je prije rata kontrolisao oko dva posto svjetske proizvodnje glinice; op. a), čime je privreda manjeg bh. entiteta doslovno uništena.

Svi transferi Birča i niza povezanih firmi išli su preko BIB banke, za koju je Dragan Čavić, predsjednik NDP-a, svojevremeno rekao da je ta banka zaista osnovana neophodnim kapitalom propisanim zakonom, ali da je sav taj kapital “samo provozan odmah po osnivanju i iznesen u vidu kredita nerezidentnim pravnim licima sa centralama u inostranstvu, bez ikakvog suštinskog obezbjeđenja za banku”. Tako je, prema njemu, u vrijeme Dodikove vlade iz BIB-a izneseno oko 60 miliona KM i to samo kredita nerezidentima, dok je kapital banke nominalno iznosio 27 miliona KM.

Banka Srpske u stečaju je, dakle, nastala na pepelu BIB-a, koji je uspio, nakon što je prešao u ruke Vlade RS-a, izgubiti čak i spor u Litvaniji protiv Ukio banke. Okružni sud u Kaunasu prošle je godine obavezao Banku Srpske u likvidaciji da litvanskoj Ukio banci koja je u stečaju isplati 25 miliona KM plus kamate! No, nije to bio jedini problem Banke Srpske. U martu ove godine mediji su prenijeli vijest da Banci Srpske nedostaju čak 174 miliona KM za izmirenje dospjelih obaveza, da je ta banka u osnovi potpuno platežno nesposobna te da su uslovi za njen stečaj bili ispunjeni još 2014. Mediji su te informacije prenijeli sa ročišta za utvrđivanje uslova za stečaj Banke Srpske iz Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci. Dodali su još i to da je gubitak Banke Srpske zaključno sa 30. novembrom 2016. iznosio 121 milion KM, a da je ukupan negativan kapital bio 83,6 miliona KM.

Ono što su Litvanci započeli u BIB-u, predstavnici vlasti manjeg bh. entiteta su nastavili raditi i to još bezobraznije i gore od prethodnika. Danas se zna da je uprava Banke Srpske sklapala u prethodnim godinama ekstremno štetne ugovore sa raznim klijentima. Iz tog vremena vrijedi, recimo, pomenuti ugovor s jednom firmom iz Laktaša kojoj je Banka Srpske dala kredit za kupovinu automobila, da bi potom te automobile banka iznajmljivala od te firme i to po cijeni višestruko većoj od vrijednosti kredita!

Zbog toga nikoga zapravo i nije začudilo kada je otvoren stečaj nad Bankom Srpske, čiji su povjerioci, samo dva mjeseca nakon otvaranja stečajnog postupka, tužili banku posredstvom 35 tužbi, ukupne vrijednosti od 135 miliona KM. Ukupan broj tužbi protiv banke je prešao broj 200. Zbog toga se danas i rasprodaje imovina Banke Srpske u stečaju, ali, kao što smo vidjeli, cijeli taj proces ide veoma teško, odnosno, da oprostite na izrazu, kilavo. A ko je krivac za sve to? Odgovor je jednostavan. Politika, odnosno ljudi na vlasti i njihovi sateliti. Danas se, recimo, zna da se već 2009. godine znalo da Bobar banka te Balkan Investment banka imaju ogromne probleme sa likvidnošću i naplatom vrlo sumnjivih kredita koje su davale, ali tada, naravno, ništa nije poduzeto. Tužilaštvo BiH je osumnjičilo tadašnju direktoricu Agencije za bankarstvo RS-a Slavicu Injac za niz krivičnih djela počinjenih u bankama, kojima je prouzrokovana direktna šteta u iznosu 63 miliona eura, pri čemu su 24 osumnjičene osobe stekle nezakonitu korist od 58 miliona eura.

Već pomenuti Čavić je, recimo, na vrijeme u Narodnoj skupštini Republike Srpske optužio Agenciju za bankarstvo RS-a, ali i vlast, zbog propasti pomenutih banaka, kazavši pri tome u entitetskom parlamentu da svi dostupni podaci ukazuju i na postojanje “organizovane pljačke”. Danas se svi ti problemi koji su se gomilali prethodnih godina pokušavaju riješiti prodajom imovine propalih banaka, ali se od kupaca na kraju pojavio samo jedan lik koji je kupio stari računar i nešto kancelarijskog materijala u ukupnoj vrijednost od 1.000 KM. Tužan epilog višegodišnje bahatosti, zar ne?

Oslobođenje 06. 12. 2017.

Preporuka urednika

Plemenita mikrokreditna ideja u lošoj izvedbi na bh. način

Posljednji zvanični podaci o strukturi kredita komercijalnih banaka u BiH odobrenih građanima ... link

Tržišta kapitala tonu: Dobre kompanije na lošem tržištu

Interes ovdašnje javnosti za dešavanja na berzama vrijednosnih papira davno je splasnuo ... link

Završna faza tranzicije i pogubna privatizacija infrastrukture

Privatizacija. Nijedna riječ nije više korištena u ekonomiji BiH od kraja rata do ... link

Bruto domaći proizvod (BDP) nominalni i per capita u BiH

U donjoj tabeli možete vidjeti kretanje bruto domaćeg proizvoda (skraćeno BDP) u u posljednjih ... link