A sve to predstavlja ponekad radikalno pogrešan pogled na život i ljudsku prirodu. "Nisu čitali dovoljno literature" previše je jednostavno objašnjenje onoga što nije u redu sa milenijalcima. Ali to je upravo ona vrsta teorije koju bi čovjek očekivao od emeritus profesora engleskog jezika - čovjeka koji je proveo desetljeća na univerzitetskim kampusima čitajući knjige. To je doduše daleko plemenitiji način života od provođenja dana gledajući TikTok ili Instagram, ali jednako je udaljeno od stvarnog svijeta.

Na početku knjige prof. Bauerlein nudi nam nekoliko sitnica koje bi mogle oblikovati alternativno (ili komplementarno) objašnjenje onoga što nije u redu sa milenijalcima. Citira članak iz New York Timesa prema kojem roditelji koji rade za kompanije iz tehnološke industrije "sve više paničare zbog uticaja koji tehnologija i ekrani imaju na njihovu djecu". Novinar dalje primjećuje da direktori u Silicijskoj dolini sada svoju djecu šalju u škole sa izuzetno "niskom stopom aplikacije tehnologije", poput Waldorfskih škola.

Drugim riječima, zabrinuti su da će njihovi proizvodi oštetiti razvoj mozga njihove djece. Prof. Bauerlein također citira Chrisa Andersona, bivšeg urednika Wireda i šefa kompanije za robotiku: "Mislili smo da to možemo kontrolisati. A to je izvan naše moći. Ovo ide ravno u centre zadovoljstva mozga mlade osobe u razvoju".

Anderson dalje uspoređuje tehnologiju sa crack kokainom, a prof. Bauerlein odgovara rečenicom povremeno mudrog Billa Mahera: "Tajkuni društvenih medija moraju se prestati pretvarati da su prijateljski nastrojeni bogovski štreberi koji grade bolji svijet i priznati da su samo uzgajivači duhana u majicama kratkih rukava koji djeci prodaju proizvod koji izaziva ovisnost".

Nije jasno da li šteta koju vrijeme pred ekranom nanosi mladim umovima popravljiva. Neki od mojih studenata, uprkos mojim naporima, činili su se slomljenima. Nadajmo se da je to reverzibilno, jer sada se čini da tehnologija uzgaja generacije ljudi programiranih da budu plitki, bezosjećajni, tiranski narcisi. Internet je bio ogroman dar, posebno za nas na disidentskoj desnici. Ali kao što je Paracelsus rekao: "Sve su stvari u osnovi otrov. Samo doza određuje da li je neka stvar ubitačna ili ne".

Opasno je pokušavati složenu pojavu pripisati jednom uzroku ili stanju. Prof. Mark Bauerlein svakako je u pravu kada tvrdi da bi milenijalci imali koristi od veće izloženosti dobrim knjigama. Bojim se, međutim, da su stvarni korijeni njihovih problema mnogo zlokobniji i mnogo teži za riješiti.

Jef Costello