Log in

Nulta stopa PDV-a može u EU, ali ne može i u BiH?

Kažu da ne možemo imati više stopa jer je to prekomplikovano za bh. administraciju zbog računanja

SARAJEVO - Ovdašnji mediji posljednjih dana učestalo izvještavaju o sistemu poreza na dodanu vrijednost (PDV) kod nas, odnosno o mogućim modifikacijama postojećih rješenja. Zaključci izvještaja se uglavnom kreću u dva smjera. Prema prvom, PDV u Bosni i Hercegovini bi se trebao povećati za 2 ili više posto, sa sadašnjih 17 na 19, pa možda čak na 20 ili 22 posto. Zagovornici tog rješenja tvrde da BiH trenutno ima najnižu stopu PDV-a u Evropi, što za njih automatski znači da je treba povećati, odnosno uskladiti sa evropskom. Prema drugoj verziji, stopa PDV-a u BiH bi ostala ista, dakle 17 posto, s tim što bi se u sistem plaćanja uveli i organi javne uprave, zatim udruženja i fondacije, razne ustanove, kao i druga pravna lica koja trenutno nisu poreski obveznici. Naravno, zagovornici ovog rješenja također tvrde da je osnovni razlog promjene zakonske regulative potpuno usklađivanje i harmonizacija sa propisima EU. Navodno, i u prvoj i u drugoj verziji, prednacrt zakona o PDV-u je odavno napravljen te se trenutno nalazi u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.

Koja je verzija bliža realnosti? Vjerovatno druga. Ali ni prvu ne treba zaboraviti, jer se povećanje PDV-a sa 17 na 19 posto planiralo još prije četiri godine u takozvanoj Reformskoj agendi. Međutim, s druge strane, u situaciji u kakvoj se danas nalazi BiH zaista bi trebala velika doza političke hrabrosti da se nametnu nove više stope. Aktuelna vlast, doduše, jeste na zalasku i s njihove pozicije bilo bi zaista prilično jednostavno uvesti nove namete. Međutim, niko od pobjednika posljednjih izbora najvjerovatnije ne želi previše riskirati sa mogućim narodnim buntom kojem će, ni krivom ni dužnom, opet sve poskupjeti a da su pri tome plate, penzije i općenito životni standard ostali isti. Zbog toga je - bar se tako iskreno nadamo - ova druga varijanta daleko izvjesnija.

A ta druga varijanta, navodno, predviđa zadržavanje iste stope PDV-a od 17 posto, uz uvođenje organa javne uprave, udruženja i fondacija, ustanova, kao i drugih pravnih lica u sistem plaćanja PDV-a. Najznačajnija novina u prednacrtu zakona je da se u sistem PDV-a uvode i primaoci usluga (telekomunikacione usluge, radiotelevizijske usluge i elektronski pružene usluge) koji do sada nisu bili poreski obveznici, a što je pak, kako ističu, saglasno sa pravilima EU koja su u primjeni od 1. januara 2015. godine. Osim toga, predviđeno je navodno i uvođenje evidencione prijave kojom obaveze po osnovu PDV-a prijavljuju i lica koja nisu registrovani obveznici. Prednacrtom zakona o PDV-u se izgleda ukida posebna šema u građevinarstvu koja je propisana odredbama trenutno važećeg zakona, a novina je i povećanje praga za registraciju sa sadašnjih 50.000 na 75.000 KM godišnjeg prihoda, kao i za poljoprivrednike čiji je godišnji prihod prešao iznos od 100.000 KM.

Dakle, na stolu su detalji i jedne i druge verzije. No, ovom prilikom želimo skrenuti pažnju na slijedeće. I u prvoj i u drugoj verziji pominje se kao glavni razlog promjene naše zakonske regulative potpuno usklađivanje i harmonizacija sa propisima EU. Uredu, ali tu odmah dolazimo do jednog krupnog logičkog problema. Kod nas je jedinstvena stopa PDV-a kojom se oporezuje sve - od luksuznih automobila, aviona i jahti, alkoholnih pića i tako dalje... pa sve do novina, knjiga za škole, osnovnih životnih namirnica i lijekova. Znači, i onaj koji kupi najnoviji model Mercedesa platit će istu stopu PDV-a od 17 posto kao i učenik u osnovnoj školi za udžbenike, kao i penzioner za svoje lijekove u apoteci. E problem je što to tako ne funkcionira i u EU.

Prema podacima Evropske komisije iz jula ove godine, porez na dodanu vrijednost je zaista u zemljama članicama EU viši nego u BiH, ali samo ako gledate takozvane standardne (to jeste najviše) stope PDV-a. Jer u većini zemalja EU imaju diferencirane stope pa je tako, recimo, u Belgiji stopa PDV-a 21 posto, kojom se oporezuju luksuzni proizvodi, pri čemu u Belgiji imaju i niže stope od 12 i 6 posto. U Njemačkoj je stopa 19 posto, ali ima i ona od 7 posto. U Grčkoj je stopa 24 posto, ali imaju i one od 6 i 13 posto. U Luksemburgu je stopa od 17 posto, kao i kod nas u BiH, ali u Luksemburgu imaju još i stope od 3, 8 i 14 posto! A treba li porediti životni standard u Luksemburgu i BiH? Ili plate? U Austriji je stopa 20 posto, ali imaju još i stope od 10 i 13 posto. U Portugalu je 23 posto, ali imaju još i stope od 6 i 13 posto. I da ne nabrajamo dalje. Najviša stopa u Evropi je u Švedskoj, 25 posto, ali imaju Šveđani i niže stope od 6 i 12 posto. No, ni to nije sve. Evropska komisija, čije smo podatke ovdje naveli, napominje da u brojnim zemljama u EU postoje i takozvane nulte stope PDV-a, kojim se oporezuju osnovne životne potrepštine, lijekovi, udžbenici, štampa, knjige, mlijeko, šećer i brašno i tako dalje, ali da te nulte stope nisu uvrštene u pomenuti pregled.

Sada se dakle postavlja ključno pitanje - kada već toliko volimo da se usklađujemo i harmoniziramo sa svim i svačim iz EU, kako je moguće da se nikada ne uskladimo i ne harmoniziramo sa EU propisima koji idu naruku građanima, poput recimo gore pomenutih diferenciranih stopa PDV-a? Kod nas samo kažu da je za nas najbolja jedinstvena stopa PDV-a, ne upuštajući se previše u obrazlaganje tog stava. Ali evo da postavimo pitanje. Zašto građani Luksemburga - čija je prosječna plata 4.308 eura, a minimalna 1.998 eura - mogu imati nekoliko stopa PDV-a od kojih je najviša 17 posto, a građani BiH - čija je prosječna plata 430 eura - ne mogu imati više stopa PDV-a nego samo jednu, i to onu koja je najviša u Luksemburgu.

Kažu da ne možemo imati više stopa jer je to prekomplikovano za našu administraciju. Valjda im matematika baš i nije jača strana. Ali zar je nečije neznanje dovoljan razlog da građani ove zemlje ispaštaju? Zašto u Irskoj, Holandiji, Malti i Velikoj Britaniji stopa PDV-a može da bude nula posto, a u BiH ne može? Pa upravo bi BiH urgentno trebala uvesti nultu stopu PDV-a, jer ljudi, i to posebno mladi, bježe glavom bez obzira iz ove zemlje u kojoj se, između ostalog, na knjige, lijekove i štampu plaća isti porez kao i na luksuzne jahte i avione. Djeca u Luksemburgu mogu kupovati školske knjige sa minimalnim dažbinama ili čak potpuno bez njih, ali djeca u BiH to ne mogu jer administracija ne zna računati sa više brojeva!? Svašta.

Kada su u BiH 2006. godine uveli PDV sistem oporezivanja, ubjeđivali su nas da će to sasvim sigurno uništiti sivo tržište. To se do danas, nažalost, nije desilo. Naprotiv, sivo tržište je toliko nabujalo da ono iz perioda prije PDV-a izgleda kao dječija igračka spram sadašnjeg. Nismo sagradili ni autoceste. Nije došlo ni do pojeftinjenja, ni do boljeg života i životnog standarda ni do smanjenja nezaposlenosti ili najavljivanog eksplozivnog ekonomskog rasta i procvata. Onda ovakav sistem PDV-a, očigledno, ne funkcionira dobro u praksi kod nas. Možda je došlo vrijeme da ga zamijenimo? Ili da ga bar u cijelosti, a ne samo parcijalno, uskladimo i harmoniziramo sa EU.

Eldar Dizdarević, Oslobođenje

-8°C

Sarajevo

Cloudy

Humidity: 96%

Wind: 4.83 km/h

  • 03 Jan 2019 -1°C -6°C
  • 04 Jan 2019 -2°C -7°C