Dok se zapadni političari guraju u red kako bi bodrili Izrael koji izgladnjuje civile u Gazi važno je razumjeti kako smo došli do te tačke i što to nagovještava u budućnosti. Prije više od deset godina Izrael je počeo shvatati da bi njegova okupacija Gaze mogla biti u njegovu korist. Zato je počeo transformisati malenu obalnu enklavu u vrijedan portfelj u trgovačkoj igri međunarodne politike moći.

Mali pojas zemlje koji grli istočnu mediteransku obalu pretvoren je u mješavinu poligona za testiranje i izlog geopolitičke igre. Izrael bi mogao koristiti Gazu za razvoj svih vrsta novih tehnologija i strategija povezanih sa industrijama nacionalne sigurnosti koje rastu širom Zapada, budući da tamošnji dužnosnici postaju sve zabrinutiji zbog domaćih nemira koje nazivaju i populizmom.

Opsada 2,3 miliona Palestinaca u Gazi, koju je Izrael uveo 2007. nakon izbora Hamasa da vlada enklavom, omogućila je razne vrste eksperimenata. Kako bi se stanovništvo moglo najbolje kontrolisati? Koja bi se ograničenja mogla postaviti njihovoj prehrani i načinu života i tako dalje. I na kraju, kako bi stanovnici Gaze mogli biti pokoreni i kako spriječiti njihovu pobunu?

Odgovori na ta pitanja dostupni su zapadnim saveznicima preko izraelskog shopping portala. Dostupni artikli uključivali su raketne sisteme za presretanje, elektronske senzore, AI sisteme nadzora, bespilotne letilice, prepoznavanje lica, automatizovane topovske tornjeve i još mnogo toga. Sve je testirano u stvarnim situacijama u Gazi.

A to nas dovodi do druge svrhe kojoj služi Gaza. Kako su zapadne države sve više uznemirene znakovima narodnih nemira kod svoje kuće, počele su pažljivije razmišljati o tome kako zaobići ograničenja koja im postavlja međunarodno pravo. Izraz se odnosi na skup zakona koji su usvojeni nakon Drugog svjetskog rata kada su obje strane tretirale civile sa druge strane borbenih linija kao nešto više od pijuna na šahovskoj ploči.

Cilj onih koji su sastavljali međunarodni zakon bio je učiniti nemogućim ponavljanje njemačkih nacističkih zločina u Evropi, kao i drugih zločina poput britanskog vatrenog bombardiranja njemačkih gradova poput Dresdena ili, pak, američkog bacanja atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Jedan od temelja međunarodnog prava - Ženevska konvencija - je između ostalog zabrana kolektivnog kažnjavanja, to jest odmazde protiv neprijateljskog civilnog stanovništva.

Očigledno, u Gazi se flagrantno krše ove zabrane. Čak i u "mirnim" vremenima njenim stanovnicima - među kojima je milion djece - uskraćene su najosnovnije slobode poput prava na kretanje; pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti jer se lijekovi i oprema ne mogu unijeti; pristup pitkoj vodi i korištenje električne energije veći dio dana, jer Izrael redovno bombardira elektrane u Gazi.