Sa javnim i privatnim dugovima koji dostižu rekordne nivoe svih vremena u razvijenim ekonomijama, kao i u ekonomijama u razvoju, te sa omjerima duga i BDP-a također na rekordnom teritoriju (ne uključujući potencijalne obveze kao što su socijalno osiguranje, zdravstvena skrb i druga prava, što pogoršava situaciju), izgleda da je došlo vrijeme da razmotrimo kako će se nacije nositi sa ovim problemom. Nažalost, dužnička kriza je neizbježna, iako se u osnovi, bar teoretski, mogla izbjeći. A kada se dogodi, mogla bi predstavljati najveću finansijsku katastrofu svih vremena. 

Idemo redom. Kada se zadužujete u valuti koju emitujete onda nema mjesta za propustom u smislu neplaćanja. Možete jednostavno natjerati centralnu banku da kupi dug (štampanjem novca). Takva je situacija danas u SAD-u, Japanu, Velikoj Britaniji i Evropskoj monetarnoj uniji, dakle u zemljama koje koriste euro. Svi te zemlje imaju ogroman teret duga, ali sve imaju i centralne banke koje mogu jednostavno kupiti dug emisijom (štampanjem) novca kako bi se izbjeglo neispunjavanje obveza.

Mnogo je loših posljedica štampanja novca i gomilanja duga u bilansama centralne banke, ali neplaćanje duga definitivno nije jedna od njih. Ovo je klasična mantra modernih monetarnih teoretičara (MMT) i njihove voditeljice Stephanie Kelton. Međutim, prema mom skromnom mišljenju MMT je najobičnije smeće kao ekonomska politika. Interesantno, George Soros kaže isto.

Dakle, daleko smo prošli tačku u kojoj se dugom može upravljati stvarnim rastom. Taj prag je oko 90 posto omjera duga i BDP-a. Omjer duga i BDP-a od 60 posto još je ugodniji i njime se zaista može upravljati. Nažalost, sve glavne ekonomije daleko su premašile omjer od 90 posto, kao i one u mnogim manjim zemljama. Udio duga u BDP-u u SAD-u je 134 posto, što je rekord svih vremena. Omjer za Veliku Britaniju je 102 posto, za Francusku 111 posto, Španiju 112 posto, Italiju 145 posto i tako dalje.

Kina pak izvjepštava o brojci od 77 posto, ali to je vrlo pogrešno jer se zanemaruje pokrajinski dug za koji je u konačnici odgovoran Peking. Stvarna brojka Kine je negdje preko 200 posto kada se uključi i ovaj pomenuti dug. Dužnik šampion je Japan sa 261 posto. Jedina velika ekonomija sa polovično respektabilnim omjerom duga i BDP-a je Njemačka sa 67 posto.

Sve pomenute zemlje zrele su za bankrot. Ali moramo razmotriti različite načine provođenja neplaćanja duga. Tri su osnovna načina neplaćanja su (1) jednostavno neplaćanje, (2) inflacija i (3) restrukturiranje duga. Neplaćanje možete ukloniti iz gore pomenutog razloga, sve pomenute zemlje jednostavno uvijek možete samo doštampati novac. Isto vrijedi i za restrukturiranje. Inflacija je očito najbolji način da se izbjegne bankrot. Vraćate novac nominalno, ali on stvarno vrijedi vrlo malo. Vjerovnik gubi, a zemlje dužnici zapravo dobijaju.