Neokonzervativci (skraćeno neokonsi) vremenom su postali vrlo moćna sila u američkom političkom sistemu. Međutim, većina danas pogrešno shvata neokonse. Jedan od razloga za to je što je sama riječ neokonzervativac prošla kroz dramatične promjene tokom posljednjih nekoliko desetljeća, da bi na kraju danas značila nešto sasvim drugačije od onoga što je prvobitno značila.

Pojam neokonzervativac u SAD izvorno se pojavio ranih 1970-ih, a kritičari su ga primjenjivali na malu skupinu društvenih i drugih intelektualaca koji su odbacili radikalizam iz 1960-ih i težili umjerenijim pozicijama. Mnogi od tadašnjih neokonsa bili su Jevreji porijeklom iz Njujorka, često sa dubokim porodičnim korijenima u neostaljinističkog ljevici uključujući trockizam. Neokonsi su u 70-im kao bili zgroženi i užasnuti raširenim kriminalom i rasnim sukobima u SAD, zajedno sa prijetnjom fiskalnog bankrota.

Posljedice Vijetnamskog rata i Watergate afere dominirale su 1970-ima sa ogromnom većinom uticajnih američkih publikacija i intelektualnih elita koje su ih slijedile iskrivljeno liberalne ili čak radikalne stavove u svojoj političkoj orijentaciji. Međutim, onda na vlast dolazi Ronald Regan. Tokom Reaganove administracije 1980-ih neokonzervativci su često predvodili sve vanjskopolitičke projekte i oni su počeli zasjenjivati ​​domaća društvena pitanja koja su nekada dominirala tim pokretom. To je djelomično zato što se Reagan pokazao mnogo uspješnijim u provedbi prvog nego drugog, podržan Kongresom koji je odobrio njegovo veliko vojno jačanje protiv Sovjeta.

U tim se vremenima ideološki pokret neokonsa, koji se nekad baziraona umjerenim društvenim stavovima, mnogo bliže identificirao sa žestokim militantnim jastrebovima zaokupljenim Izraelom, Bliskim istokom i hladnoratovskom borbom protiv Sovjetskog Saveza. Ova je transformacija bila dovoljno postepena, a preklapanje u osoblju i uvjerenjima dovoljno snažna, da se izvorno ime nastavilo koristiti pri čemu su temeljne promjene dobile malo pozornosti i u domaćoj i u svjetskoj javnosti.

Neokonsi nikada nisu imali značajnu biračku bazu i izvorno su ušli u konzervativni pokret kao mala skupina izbjeglica iz Demokratske stranke koja je postala navodno previše radikalna za njihov ukus. No, mnogi od njih pokazali su se daleko vještijima u svojim organizacijskim vještinama od postojećih konzervativaca, a posjedovali su i mnogo bolje veze sa mainstream medijskim krugovima.

Kao posljedica toga, stalno su širili svoju ulogu i tokom Reaganove ere 1980-ih stekli su nesrazmjeran uticaj u ključnim čvorištima konzervativnog pokreta u usponu. Kontrola neokonsa nad medijima, think tankovima, nevladinim organizacijama i vladinim imenovanjima stalno je rasla tokom 1980-ih 1990-tih godina.