To je posebno bilo vidljivo kod vanjskopolitičkih pitanja, pri čemu su neokonsi pružali vrlo snažnu podršku balkanskim ratovima koje je Amerika vodila u bivšoj Jugoslaviji. Victoria Nuland započela je svoju karijeru služeći kao šefica kabineta zamjenika državnog sekretara Strobea Talbotta 1993., a uticaj neokonsa na vanjsku politiku još je više ojačao nakon što je Madeleine Albright početkom 1997. postala državni sekretar.

U međuvremenu, pitanja unutrašnje politike iz 1990-ih bila su mnogo mješovitija i složenija za neokonse. Povećanje poreza, rasni sukobi, neuspješni plan zdravstvene zaštite i kontroverzni zakon o kontroli oružja doveli su kongresne republikance Newta Gingricha do velike pobjede 1994. godine, neočekivano dajući neokonsima kontrolu nad Senatom i Zastupničkim domom po prvi put u četrdeset godina.

Kraj Hladnog rata i prividni mir na Bliskom istoku uveliko su smanjili važnost vanjskopolitičkih pitanja u SAD, a unutarašnja pitanja dominirala su 1990-ih, uključujući i ona koja su tradicionalno bila posebno važna za neokonzervativce. Veliki bum na Wall Streetu proizveo je nova bogatstva, a neki od novopečenih špekulativnih bogataša podržali su projekte neokonsa. Nakon napada 11. septembra moć i uticaj neokonsa dosegli svoj vrhunac u administraciji Georgea W. Busha. Detaljan prikaz neokonzervativaca i njihovog preuzimanja Bushove administracije nakon 11. septembra dao je dr. Stephen J. Sniegoski u svojoj knjizi Transparent Cabal iz 2008. godine.

Nakon napada 11. septembra neokonzervativci su učvrstili svoju kontrolu nad gotovo svim postojećim konzervativnim medijskim kućama u SAD, što je navelo Pata Buchanana i nekoliko partnera da osnuju The American Conservative 2002. I njega su mediji samljeli. Mnogi umjereni liberali bili su podjednako zgroženi ratom u Iraku, ali za razliku od Buchanana često su bili prilično sramežljivi u isticanju očitih proizraelskih korijena.

Ipak, uprkos neviđenoj strateškoj katastrofi rata u Iraku, neokonzervativci su u potpunosti zadržali svoj uticaj na vanjsku politiku SAD. Kada su očigledni neuspjesi Bushove administracije doveli do nadmoćne pobjede Baracka Obame 2008., Bushove neokonse samo su zamijenili Obamini neokonsi. Neočekivani trijumf Donalda Trumpa 2016. doveo je na vlast Trumpove neokonse - kao što su Mike Pompeo i John Bolton - koje su zatim 2020. naslijedili Bidenovi neokonsi - Antony Blinken i Victoria Nuland.

Dva posljednja državna sekretara američke nacije bili su Mike Pompeo i Antony Blinken, a ne znam smatra li se iko od njih uopće neokonsom obzirom na to da su njihova vanjskopolitička stajališta gotovo identična unutar njihovog političkog kruga. Ali razmislite malo o realnosti današnje američke vanjske politike i šta to znači.