Menu
RSS
Banner 01

Neokonzervativci i njihov uspon na vlast u SAD

Godine 1992. neokonzervativac Paul Wolfowitz izradio je odbrambeni dokument koji je zagovarao mjere za osiguranje naše trajne globalne vojne dominacije. Ali kada je dokument procurio, prijedlog su odmah odbacili naš republikanski predsjednik i najviši vojni čelnici, a posebno demokrate. Međutim, deset godina kasnije ova Wolfowitzeva doktrina postala je američka doktrina i politika pod Bushom, a  i danas uživa potpunu dvostranačku podršku.

Ili razmislite o ovacijama koje je primio izraelski premijer kada je govorio prije zajedničke sjednice Kongresa 2015. godine, uključujući i staljinistički štih kada su neki od naših izabranih dužnosnika osuđivani jer su "pljeskali sa nedovoljno entuzijazma" izraelskom premijeru. Sa obzirom na takvo političko okruženje, snažan pritisak koji su nekada na jevrejsku državu vršili tako različiti američki predsjednici poput Cartera, Reagana, Busha i Clintona - danas bi bio naprosto nezamisliv.

Od trenutka kada je počeo rat u Ukrajini, cijeli naš medijski i politički establišment bio je u apsolutnom koraku sa neokonsima, sa jedva trunkom sumnje ili neslaganja. Nije bilo spremnosti da se prizna uloga širenja NATO-a u izazivanju sukoba niti da se postave pitanja o mogućoj američkoj ulozi u eksplozijama koje su uništile evropski energetski cjevovod Sjeverni tok.

Kad su neokonzervativci bili samo politička frakcija na njih je prirodno uticalo vodstvo važne svjetske vlade koja je kontrolirala moćnu aktivu unutar američkog sistema. Ali novija generacija čelnika odrasla je na čelu jedine svjetske globalne supersile i - osim za pitanja Bliskog istoka - vjerojatno mnogo manje poštuju stajališta Tel Aviva nego u prošlosti. Razmotrimo, naprimjer, rat u Ukrajini, izazvan širenjem NATO-a, vođenim od strane neokonzervativaca, nakon čega je odmah uslijedio politički i ekonomski napad bez presedana na ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovu zemlju.

Uprkos njihovom tekućem sukobu u Siriji, Izrael općenito održava prilično prijateljske odnose sa Rusijom tokom posljednjih nekoliko desetljeća, sa milion ili više rusko - izraelskih državljana koji čine moćan glasački blok i sa nekoliko najbogatijih ruskih oligarha koji imaju dvojno državljanstvo. Iz tih razloga, Izrael je jako oklijevao prihvatiti zapadne antiruske sankcije ili pomoći Ukrajini, te za razliku od naših evropskih vazala posjeduje dovoljno političke nezavisnosti da zadrži tu poziciju protiv američkog pritiska. Izraelski čelnici jednako su oklijevali pridružiti se ratnohuškačkoj kampanji protiv Kine predvođenoj neokonsima.

Ron Unz

Napomena: Ovaj tekst objavljen je početkom maja 2023., pet mjeseci prije početka sukoba Izraela i Palestine. Zbog toga se u tekstu, naravno, ne obrađuje ta tema.