Kako obim i nivoi Hamasovog iznenadnog napada na Izrael postaju jasniji, jedno pitanje izranja više nego bilo koje drugo iz krhotina vojnog polja - kako je tako golemi, složeni vojni pothvat izbjegao pažnju toliko hvaljene izraelske obavještajne službe (više od desetak različitih agencija)? Jednako je važno pitanje zašto ovaj napad nije otkrila još više hvaljena američka obavještajna zajednica, a posebno ako imamo na umu ogromne prihode koje ima u borbi protiv terorizma od napada na SAD 11. septembra 2001. godine?

Odgovori leže u historiji uspjeha koji je Izrael postigao u identifikaciji i reagovanju na Hamasove operacije u prošlosti, uspjehu koji se manifestirao u kulturi samozadovoljstva, što je rezultiralo smrću stotina izraelskih građana, istih ljudi kojima su obavještajne službe trebale zaštititi. Činjenica da se ovaj napad dogodio 50 godina i jedan dan nakon što je Izrael pretrpio ono što je, do ovog trenutka, bio najveći izraelski obavještajni neuspjeh, Yom Kippurski rat 1973. godine, samo pojačava dubinu neuspjeha koji se dogodio 7. oktobra 2023. godine.

Uzrok ogromnog obavještajnog neuspjeha Izraela u napadima Hamasa može se pronaći u odluci da se Izrael osloni na umjetnu inteligenciju umjesto na suprotnu analizu koja je proizašla iz ranijeg obavještajnog neuspjeha. U sedmicama nakon završetka Yom Kippurskog rata, vlada premijerke Golde Meir formirala je istražnu komisiju na čelu sa Shimonom Agranatom, glavnim sucem izraelskog Vrhovnog suda. Komisija Agranat, kako je kasnije nazvana, fokusirala se na manjkavu analizu koju je provela Izraelska vojna obavještajna uprava (AMAN), sa posebnom pažnjom na Eli Zeiru, šefa AMAN-ovog Odjela za istraživanje i analizu ili RAD.

Analitičari RAD-a kritikovani su tada zbog pretjeranog oslanjanja na induktivno zaključivanje i intuiciju te neuspjeh u korištenju strukturirane deduktivne metodologije. Jedan od zaključaka do kojih je došla Komisija Agranat bila je potreba za takozvanim strukturiranim analitičkim tehnikama, posebno onim koje su poznate kao "analiza konkurentskih hipoteza".

Sjedinjene Države također su ispitale temeljne uzroke svojih obavještajnih neuspjeha u vezi sa Yom Kippurskim ratom. Višeagencijska procjena obavještajnog neuspjeha iz oktobra 1973., koju su SAD objavile u decembru te godine, zaključila je da problem u to vrijeme nije bio nemogućnost prikupljanja ili čak tačne procjene obavještajnih podataka - zapravo, navodi se u izvještaju, dokazi iznenadnih napada vojske Egipta i Sirije bio je "obilan, zlokoban i često tačan".

Na kraju izvještaj iz decembra ipak kaže da su američki analitičari, kao i njihove izraelske kolege, zaključili da neće biti napada, zaključci koji su, kako je navedeno u obdukciji, "bili vrlo jednostavni i očito potpuno pogrešni".