Ciklus zla, kolaps duga i propast jedne imperije
Sukob u Ukrajini počeo je kao lokalni rat, ali sa pučem koji su SAD poduprle 2014. godine svrgavanjem demokratski izabranog proruskog predsjednika. Ovim je zapravo započeo sukob SAD i Rusije, a ne lokalni rat. Bankrotirane SAD sada samo šalju sve više novca i oružja, ali nemaju zapravo nikakvu namjeru poslati mirovne snage i zaustaviti rat. Stoga se ne nazire kraj, ali nezavinsi izvještaji nam govore da Ukrajina vjerojatno neće imati šanse protiv daleko nadmoćnijeg ruskog ratnog stroja.
Palestina. Ova regija je imala stalne sukobe kroz historiju. Problem je bio nerješiv prije 1948. godine, ali je postao još složeniji od 1948. kada je stvoren Izrael. I opet, imamo uključene velike sile, prvenstveno SAD i Evropa koje podržavaju Izrael, a sa druge strane Iran, Tursku i glavne dijelovi arapsko - muslimanskog svijeta koji podržavaju Palestinu. A također i Rusiju.
SAD šalje dva nosača aviona u Sredozemlje kao pomoć Izraelu. No, kako je istakao vojni stručnjak, to su u modernom ratovanju samo dvije "plutajuće kade" koje se lako mogu potopiti sa samo dva supersonična projektila iz, naprimjer, Irana. U ovom sukobu također ima mnogo žrtava na obje strane plus ogroman broj Palestinaca koji su beskućnici sa malo hrane ili medicinske pomoći.
Ono što ovaj sukob čini još ozbiljnijim je velika podrška ljudi sa Zapada Palestincima. Masovni protesti u mnogim zapadnim zemljama mogu lako eskalirati do ozbiljnih sukoba ili čak građanskog rata. Osim toga, možemo biti sigurni da će masovna migracija iz muslimanskih zemalja na Zapad također sadržavati mnoge militantne ćelije koje bi lako mogle stvoriti pustoš u SAD-u i u mnogim evropskim zemljama.
A zatim je tu i Tajvan. Malo je vjerojatno da će Kina odustati od svoje tvrdnje da joj Tajvan sa pravom pripada. SAD su već zauzete sa dva rata, pomažući nizom vojne opreme plus 100 milijardi dolara finansijske pomoći. Treći sukob sa većim američkim vojnim angažmanom zaista nije potreban američkoj vladi (nisu joj potrebna ni prva dva, doduše). Ali to je upravo pravo vrijeme za napad, ako gledate sa kineske pozicije.
Kina naravno zna da bi zauzimanje Tajvana vjerojatno uključivalo velike američke sankcije koje bi dovele do smanjenog ili nikakvog američkog uvoza iz Kine, što bi dovelo do velikog pada ili kolapsa globalne trgovine. Sumnja se da bi Evropa ili ostatak svijeta poštovati ove sankcije. To bi također dovelo do zamrzavanja kineske imovine u SAD-u od 1,7 triliona dolara, uključujući obveznice od 850 milijardi dolara kompenzirane direktnim američkim ulaganjima u Kinu. Ali ako Kina preuzme Tajvan (koji joj inače i pripada), kontrolisat će 60 posto svjetske proizvodnje poluprovodnika - i što je još važnije 90 posto naprednih poluprovodnika.