Menu
RSS
Banner 01

Scott Ritter: Hamas pobjeđuje u bitci za Gazu

Nedavno najavljeni prekid vatre blagoslov je i za Palestince i za Izraelce - prilika za razmjenu zarobljenika, distribuciju humanitarne pomoći onima kojima je potrebna i za smirivanje emocija sukobljenih strana. Dok je prekid vatre, koji je između Izraela i Hamasa ispregovarao Katar, bio uzajamno dogovoren između dviju strana, niko se ne smije zavaravati da misli da je ovo bilo šta manje od pobjede za Hamas. Izrael je zauzeo vrlo agresivan stav da - sa obzirom na svoj deklarisani cilj uništenja Hamasa kao organizacije - neće pristati na prekid vatre ni pod kojim uslovima. Ali pristao je.

Hamas je, sa druge strane, kao jedan od svojih primarnih ciljeva u pokretanju trenutne runde borbi sa Izraelom postavio oslobađanje palestinskih zatvorenika, a posebno žena i djece, koje drži Izraelci. Gledano u ovom svjetlu, prekid vatre predstavlja važnu pobjedu za Hamas i ponižavajući poraz za Izrael.

Jedan od razloga zašto je Izrael do sada  uporno izbjegavao prekid vatre bio je taj što je bio uvjeren da će ofanzivna operacija koju je pokrenuo u sjevernoj Gazi neutralizirati Hamas kao vojnu prijetnju te da bi svaki prekid vatre, bez obzira na humanitarno opravdanje, samo kupio vrijeme za poraženog neprijatelja Hamasa da se odmore, preurede i pregrupišu. To što je Izrael sada pristao i potpisao prekid vatre najsigurniji je znak da sa izraelskom ofanzivom protiv Hamasa nije sve u redu.

Ovakav ishod ne bi trebao nikoga iznenaditi. Kada je Hamas 7. oktobra pokrenuo svoj napad na Izrael, pokrenuo je plan koji je godinama nastajao. Pedantna pažnja posvećena detaljima koja je bila očita u Hamasovoj operaciji naglasila je stvarnost da je Hamas proučavao izraelsku obavještajnu službu i vojne snage okupljene protiv njega, otkrivajući slabosti koje su kasnije iskorištene. Akcija Hamasa predstavljala je više od zdravog taktičkog i operativnog planiranja i izvršenja - bilo je to i remek-djelo u strateškoj konceptualizaciji koju Izrael i općenito Zapad ne smiju priznati.

Jedan od glavnih razloga iza izraelskog poraza 7. oktobra bila je činjenica da je izraelska vlada bila uvjerena da Hamas nikada neće napasti, bez obzira na to što su govorili obavještajni analitičari. Do ovog neuspjeha došlo je tako što je Hamas identificirao političke ciljeve i ciljeve Izraela. Poigravajući se sa programom radnih dozvola, Hamas je uljuljkao izraelsko vodstvo u samozadovoljstvo, dopuštajući da se Hamasove pripreme za njihov napad izvrše na očigled desetine izraelskih i drugih zapadnih obavještajnih agencija.

Hamasov napad 7. oktobra nije bio samostalna operacija već dio strateškog plana koji je imao tri glavna cilja - vratiti pitanje palestinske države u prvi plan međunarodnog diskursa, osloboditi hiljade palestinskih zatvorenika koje je držao Izrael te prisiliti Tel Aviv da prestane i odustane kada je u pitanju skrnavljenje džamije Al Aqsa, trećeg najsvetijeg mjesta islama.