Log in

Prošli dani kada je Britanija mogla pokrenuti svijet

Niti jedan odgovoran političar u Velikoj Britaniji ne želi zaista vratiti protekcionističke carinske tarife

CAMBRIDGE - Konture devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća djelomično je definirao niz značajnih odluka u britanskoj vanjskoj politici i ekonomiji.  Nedavno, u razdoblju između 2007. i 2009. godine, britanska je politika utjecala na globalne ishode - dok je deregulacija londonskog Cityja doprinijela ozbiljnosti globalne finansijske krize, naposljetku se ispostavilo da je britansko vodstvo na summitu skupine G20 održanom u Londonu u aprilu 2009. godine imalo stabilizacijski utjecaj.

Međutim, danas, uprkos cjelokupnom političkom teatru i dramatičnoj retorici, predstojeći izlazak Velike Britanije iz Evropske unije, Brexit, doista nije važan za ostatak svijeta. Globalna privreda možda je suočena sa razdobljem neizvjesnosti, ali to je više posljedica nepredvidljivih postupaka američkog predsjednika Donalda Trumpa, samoproglašenog „čovjeka za carine“, koji se doima fokusiranim na potkopavanje kredibiliteta američkih Federalnih rezervi, remećenje lanaca opskrbe i pregovore putem nasumičnih izjava. Eurozona se nastoji izvući iz svojih dugotrajnih agonija, ali osnovni problem i dalje ostaju loše bankarske prakse te potencijalno neodržive javne finansije u nekim zemljama članicama. Iako bi se moglo ustanoviti da je Brexit nepovoljna ideja za brojne stanovnike Velike Britanije, njegova vjerojatna posljedica bit će usporavanje rasta te zemlje, a ne značajan poremećaj u regionalnoj, a još manje u globalnoj trgovini.

Teško je preuveličati britanski utjecaj na globalna pitanja nakon što je ona postala kolijevkom industrijske revolucije. Čak i kada se centar inovacija premjestio preko Atlantskog oceana, glavni grad Velike Britanije i emigracija podržavali su industrijalizaciju širom svijeta. No, nema sumnje da su postupci Velike Britanije, bili oni dobri ili loši, imali veliki značaj za velik broj ljudi od kojih su neki živjeli vrlo daleko. Britansko savezništvo i voljnost za sudjelovanje u vojnim intervencijama oblikovali su europske ratove, od Napoleona do njemačkih invazija na Francusku 1870. godine, 1914. i 1940. godine.

Neville Chamberlainova politika pomirenja, uključujući njegovu osobnu strategiju i odluke donesene na Munchenskoj konferenciji s Adolfom Hitlerom održanoj 1938. godine, imali su značajan utjecaj na tempiranje, prirodu, a možda čak i na krajnji ishod, Drugog svjetskog rata. Ujedinjeno Kraljevstvo vjerojatno je imalo najveći utjecaj na globalnoj razini u razdoblju između 1940. i 1941. godine, kada se u osnovi samo suprotstavilo naizgled nezaustavljivoj moći nacističke Njemačke. Ironično, ulazak Amerike u rat istovremeno je uzrokovao odlučne promjene stava u smjeru protiv Hitlera i uskoro je doveo do potpunog preobražaja svjetske privrede.

Brettonwoodskom konferencijom održanom 1944. godine postalo je jasno da je doba evropskog carstva završilo. Bio je to također kraj povlaštene trgovine unutar privrednih zona oformljenih prethodnim valovima imperijalne ekspanzije. Trgovinske sporazume nakon Drugog svjetskog rata određivale su američke preferencije. Nakon jednoglasne odluke američkih firmi, radnika i političara o želji za pristupom svim tržištima, uslijedile su naknadne runde trgovinske liberalizacije.

Godine 1945. Britansko carstvo sastojalo se od preko 600 miliona ljudi, što je oko jedne četvrtine svih živih ljudi, čime je ono (nakratko) bio najnapučeniji politički entitet ikada na našoj planeti. Tokom desetljeća koja su uslijedila, globalni utjecaj Velike Britanije najviše se osjećao kroz kombinaciju dekolonizacijskih debakla, uključujući spektakularno ponižavanje pretrpljeno tokom Sueske krize 1956. godine te znatno lošije upravljanje na makroekonomskoj razini. Godine 1976. Velika Britanija postala je jedina zemlja koja je izdavala glavnu svjetsku rezervnu valutu koju je bila primorana posuditi od Međunarodnog monetarnog fonda tokom razdoblja (nakon 1973. godine) fluktuirajućeg deviznog kursa.

Taj gubitak globalnog uticaja nikako se ne može pripisati britanskom članstvu u Evropskoj uniji. Sve u svemu, Velika Britanija dobro je napredovala zahvaljujući poslijeratnoj trgovini, od koje oko polovica trenutačno otpada na trgovinu s Evropom. Ukupna trgovinska razmjena Ujedinjenog Kraljevstva (izvoz plus uvoz) iznosila je oko 40 posto BDP-a tokom 1950-ih. Trenutačno je ona bliže 60 posto, a do većine tog povećanja došlo je nakon pridruživanja te zemlje Evropskoj ekonomskoj zajednici 1973. godine.

Općenito, aktivno sudjelovanje u globalnoj privredi tokom protekla četiri desetljeća pomoglo je u premošćivanju jaza (po pitanju BDP-a po stanovniku) u odnosu na Sjedinjene Američke Države. Možda postoji luda verzija Brexita koja bi mogla imati posljedice izvan britanske obale, ali to se doima suviše nevjerojatnim. Za razliku od Trumpa, niti jedan odgovoran političar u Velikoj Britaniji ne želi zaista vratiti protekcionističke carinske tarife na razine na kojima su se nalazile tokom 1930-ih godina. Također, za razliku od SAD-a, niti jedan istaknuti dužnosnik nije sklon ponovnom kockanju s budućnošću te zemlje i odlučiti se za slabljenje finansijske regulative. Većina pripadnika britanskih političkih elita čini se jednako izvan dodira s globalnom stvarnošću kao što je to bio slučaj s njihovim prethodnicima 1938., 1944., i 1956. godine. Svijet je ponovno krenuo dalje.

Haotičan Brexit mogao bi znatno naštetiti običnim ljudima, kao što je to bio slučaj kada je Velika Britanija sama sebe izbacila iz Mehanizma deviznih kurseva Evropskog monetarnog sistema 1992. godine. Ali ti obični ljudi bit će izrazito Britanci. Dani u kojima je Velika Britanija mogla pokrenuti svijet odavno su prošli.

Simon Johnson, profesor na Fakultetu za menadžment Sloan pri Institutu za tehnologiju u Massachusettsu, Project Syndicate

-8°C

Sarajevo

Cloudy

Humidity: 96%

Wind: 4.83 km/h

  • 03 Jan 2019 -1°C -6°C
  • 04 Jan 2019 -2°C -7°C