Log in

Veliki rizici za globalnu ekonomiju u 2019. godini

Tokom ove godine pojavit će se ekonomski rizici u onim područjima u kojima se misli da to nije puno vjerojatno

CAMBRIDGE - Kažu da je Mark Twain rekao da „ne upadneš u probleme zbog onoga što ne znaš, već zbog onoga što misliš da znaš, ali koje jednostavno nije tako“. Tokom ove i sljedeće godine pojavit će se veliki ekonomski rizici u onim područjima u kojima ulagači misle da nije vjerojatno da će doći do promjena u postojećim modelima. To će uključivati i recesiju po pitanju rasta u Kini, povećanje globalnih dugoročnih realnih kamatnih stopa i crescendo populističkih ekonomskih politika koje potkopavaju kredibilitet nezavisnosti centralnih banaka, što će rezultirati višim kamatnim stopama na „sigurne“ državne obveznice u naprednim zemljama.

Značajno usporavanje rasta kineske privrede možda već postaje jasnije. Trgovinski rat koji je pokrenuo predsjednik SAD-a Donald Trump poljuljao je povjerenje, ali to je samo dodatno usmjerilo silaznom putanjom ekonomiju čiji se rast već usporavao tokom njegove tranzicije od rasta temeljenog na izvozu i ulaganjima prema održivijem rastu koji se temelji na domaćoj potrošnji. U kojoj mjeri će usporiti rast kineske ekonomije ostaje otvoreno pitanje, ali - obzirom na inherentnu kontradikciju između nikad centraliziranijeg političkog sistema predvođenog komunističkom partijom i potrebe za decentraliziranijim ekonomskim sistemom baziranom na potrošačima - moglo bi doći do prilično dramatičnog pada dugoročnog rasta.

Nažalost, niti opcija izbjegavanja tranzicije prema rastu baziranom na potrošačima i kontinuirano promicanje izvoza i ulaganja u nekretnine nije suviše privlačna. Kina je već sada dominantan globalni izvoznik i nema niti tržišnog prostora niti političke tolerancije koji bi joj omogućili da održi svoj prethodni tempo izvozne ekspanzije. Poticanje rasta ulaganja, naročito u rezidencijalne nekretnine, također predstavlja veći izazov nego ikada. Pritisak na sniženje cijena, naročito izvan gradova koji su u kategoriji Tier-1, sve više otežava navođenje porodica na ulaganje još većeg udjela njihovog bogatstva u stanovanje.

Iako je Kina možda znatno bolje pozicionirana od bilo koje zapadne ekonomije po pitanju socijaliziranja gubitaka koji zahvaćaju bankarski sektor, prihvatanje oštre kontrakcije cijena u sektoru stanovanja i građevinarstvu moglo bi se pokazati ekstremno bolnim. Svaka značajna recesija vezana uz rast u Kini bi pogodila ostatak Azije, zajedno sa privredama u razvoju i u nastajanju koja se bave izvozom robe široke potrošnje.

Ne bi bila pošteđena niti Evropa, a posebno Njemačka. Iako su Sjedinjene Američke Države manje ovisne o Kini, trauma za finansijska tržišta i politički osjetljiv izvoz učinila bi usporavanje kineske ekonomije znatno bolnijim od onoga što u ovom trenutku misle američki vođe. Manje vjerojatan, ali čak još traumatičniji vanjski rizik, materijalizirao bi se kad bi, nakon niza godina trenda pada, globalne dugoročne realne kamatne stope promijenile kurs i značajno porasle. Ne govorim samo o značajnom prekomjernom stezanju kojeg su provele američke Federalne rezerve u 2019. godini. To bi bilo problematično, ali uglavnom bi utjecalo na kratkoročne realne kamatne stope te bi se u principu moglo s vremenom poništiti.

Daleko ozbiljniji rizik je šok za vrlo dugoročne realne kamatne stope, koje su niže nego u bilo kojem trenutku tokom modernog doba. Dok se kontinuirani rast dugoročnih realnih kamatnih stopa smatra malo vjerojatnim, daleko od toga da je on nemoguć. Iako postoje brojna objašnjenja za dugoročan trend pada, neki pokazatelji mogli bi biti privremeni i teško je empirijski odrediti razmjere različitih mogućih događaja. Jedan faktor koji bi mogao uzrokovati rast kamatnih stopa na globalnoj razini, s benignog aspekta, bio bi nagli porast produktivnosti, naprimjer kad bi takozvana četvrta industrijska revolucija počela utjecati na rast znatno brže nego što se to trenutačno predviđa.

To bi naravno bilo dobro za globalnu privredu, ali bi moglo uveliko iscrpiti regije i skupine koje kaskaju za ostalima. No, uzlazni pritisak na globalne kamatne stope mogao bi proizaći iz manje benignog faktora kao što je trend oštrog pada rasta u azijskim ekonomijama koji pretvara dugotrajne vanjskotrgovinske suficite u toj regiji u deficite. Međutim, možda eksplozija populizma širom većeg dijela svijeta predstavlja najvjerojatniji uzrok viših globalnih realnih kamatnih stopa.

U mjeri u kojoj populisti mogu preokrenuti tržišno orijentirane ekonomske politike primjenjivane tokom nekoliko proteklih desetljeća, oni mogu posijati sumnju širom svijeta po pitanju stvarne „sigurnosti“ duga razvijenih zemalja. To bi moglo povisiti premije rizika i kamatne stope i u slučaju spore prilagodbe vlada došlo bi do povećanja budžetskog deficita. Tržišta bi još više sumnjala u vlade i događaji bi mogli eskalirati.

Većina se ekonomista slaže da današnje niže dugoročne kamatne stope omogućavaju naprednim ekonomijama održivost znatno većih iznosa duga nego što bi to inače bio slučaj. Međutim, ideja o dodatnom dugu koji se poistovjećuje sa besplatnim ručkom je naprosto budalasta. Visoke razine duga otežavaju vladama da agresivnije reagiraju na šokove. Nemogućnost agresivne reakcije na finansijsku krizu, cyber napad, pandemija ili trgovinski rat značajno povećavaju rizik od dugotrajne stagnacije i smatra se važnim objašnjenjem razloga zbog kojih najozbiljnije akademske studije tvrde da su vrlo visoke razine duga povezane sa sporijim dugoročnim rastom.

Ako se donositelji politika suviše pouzdaju u dug (umjesto u više poreze za bogate) u cilju provođenja progresivnih politika koje preraspoređuju dohodak, lako je zamisliti kako tržišta počinju sumnjati u to da će zemlje pronaći način na koji će se izvući iz vrlo visokih nivoa duga. Skepticizam ulagača doista bi mogao podignuti kamatne stope na neugodne razine.

Kenneth Rogoff, profesor ekonomije i politologije na Harvardu, Project Syndicate

-8°C

Sarajevo

Cloudy

Humidity: 96%

Wind: 4.83 km/h

  • 03 Jan 2019 -1°C -6°C
  • 04 Jan 2019 -2°C -7°C