Šta nam donosi nova 2025. godina? Najkraći odgovor glasi - brojne neizvjesnosti, i globalne i lokalne. Današnja konomska i politička previranja tako su žestoka da ona koja su prethodila u oba svjetska rata izgledaju poput dječije igre. Na globalnom nivou jasno se iscrtavaju obrisi dvije potencijalne krize - finansijske i geopolitičke. Postojeći finansijski sistem je pri samom kraju i zapravo je samo pitanje trenutka kada će se raspasti.

Sistem zasnovan na beskrajnom štampanju novca bez pokrića (od 1971. kada je Nixon ukinuo zlatni standard) doveo je do toga da je američki dolar, koji je svjetska rezervna valuta, izgubio čak 99 posto svoje vrijednosti. Ne može biti jasnijeg znaka kraja jedne ekonomske epohe nego kada globalna svjetska rezervna valuta padne za 99 posto, kaže bankar Egon von Greyerz.

U SAD su svjesni toga. Raspad carstva zasnovanog na dolaru itekako ugrozit će njihovu hegemoniju. A to im je najveći strah. Zato se odavno pripremaju za ono što dolazi. Ulje na vatru je lani došlo u obliku prestanka važenja ugovora o petrodolaru sa Saudijskom Arabijom. U takvoj situaciji novi američki predsjednik predlaže da se Kanada pripoji SAD, najavljuje otimačinu Panamskog kanala, pominje i mogućnost da SAD kupi Grenland i slično. Naprosto, pokušava učini Ameriku fizički većom, sa osvrtom na područja bogata resursima.

U takvom nestabilnom okruženju osvrnimo se na lokalne neizvjesnosti. Bh. ekonomija je u vazalskom odnosu spram evropske, što je karakteristika koja se također proteže decenijama unazad. Ako ide evropskoj ekonomiji, ići će i bh. Ali evropskoj ekonomiji ne cvjetaju ruže u posljednje vrijeme. Čak jedan Volkswagen najavljuje zatvaranje proizvodnih pogona, a domino efekt će biti zaslužan za kuknjavu mnogih u BiH.

Kako će se u tome snaći bh. privreda tek ostaje da se vidi. No, sudeći prema ključnoj osobini ovdašnjih političara i privrednika, koju prof. dr. Zlatko Hadžidedić opisuje kao "podanički mentalitet" ili kao "kulturu ovisnosti o strancima", budućnost nam ne nosi ništa lijepo. Naprimjer, BiH ima dokazane rezervi uglja od 2,5 milijarde tona, što je dovoljno za naredne 264 godine, pokazuju podaci British Petroleuma. U takvoj situaciji BiH prihvata zelenu agendu i odustaje od uglja te angažuje Šveđane da izrade planove za to. A Švedska sama odustala od zelene agende.

U BiH se političari utrkuju da osposobe takozvanu Južnu interkonekciju kako bi ubuduće koristili američki ukapljeni plin umjesto "mrskog" ruskog plina. Nažalost, niko ne pominje koliko je američki plin skuplji od ruskog. Ali ni to nije najveći problem? Jer, kada se odreknemo ruskog plina opet ćemo dobiti ruski plin. Američki CNN javlja kako kompanije iz SAD masovno kupuju ruski ukapljeni plin u Indiji te ga prodaju Evropi po prenapuhanim cijenama. Nema nikakve logike u svemu tome, zar ne? A upravo kroz tu prizmu nedostatka elementarne logike treba posmatrati bh. ekonomiju u 2025. godini.

Eldar Dizdarević