Log in

Društvene mreže i porez ni po babi ni po stričevima

U PUFBiH tvrde da se „milioni obrću na poslovima koje građani FBiH vode preko društvenih mreža“

SARAJEVO - Kažu da je prije desetak i više godina Porezna uprava FBiH natjerala jednog visokopozicioniranog stranačkog dužnosnika u Sarajevu da plati porez na prihode od izdavanja nekretnina na olimpijskim planinama. On se, naravno, prvo u potpunosti opirao ideji da plaća „porez na rodbinu“ koja mu je došla u posjetu na zimovanje, ali su ga poreznici jednostavnim trikom ipak primorali da državi uplati dažbine. Naime, stranački je lider tvrdio da su ljudi koji borave u njegovom apartmanu na Bjelašnici zapravo njegovi rođaci, samo mu je u toj plemenitoj namjeri da potpomogne rodbinu malo zasmetao oglas koji je nešto prije toga objavio u novinama o izdavanju apartmana na planini, sa svojim brojem telefona kao kontaktom.

Kroz prizmu ovog događaja treba promatrati i nedavnu najavu Porezne uprave Federacije BiH o kontrolisanju i oporezivanju poslova koje građani provode preko društvenih mreža, i to uglavnom Facebooka. Neupućeni će možda pomisliti da je riječ o nekakvom digitalnom porezu, s obzirom na to da se pominju društvene mreže (koje također treba oporezovati). Ali ne, nije riječ o tome. U ovom slučaju, društvene se mreže koriste samo kao posrednik između osobe koja nešto prodaje i potencijalnih kupaca, pri čemu najpopularnija društvena mreža kod nas - Facebook - ima ulogu kakvu su u slučaju s početka ovog teksta imale novine u kojima je objavljen oglas o izdavanju nekretnina.

U PUFBiH tvrde da se „milioni obrću na poslovima koje građani FBiH vode preko društvenih mreža“ te su taj segment poslovanja podveli pod lupu. Kažu da će u takvim slučajevima osim plaćanja dažbina državi tražiti i registraciju poslovnog subjekta, čime će se suzbiti rad na crno. Direktor Porezne uprave ističe da ova institucija već uveliko radi na prikupljanju operativnih podataka o takvoj vrsti prometa, dodajući da porezni tretman poslovanja na društvenim mrežama zavisi prvenstveno od toga od koga dolaze prihodi, kako se naplaćuje te da li na njega treba platiti samo 10 posto doprinosa za zdravstvo ili je potrebno platiti i drugo.

U osnovi, ove aktivnosti PUFBiH su normalne i dobre, jer zakoni kažu da svi koji ostvare nekakav poslovni prihod na teritoriji većeg entiteta trebaju platiti državi propisane dažbine. A da je Facebook odavno postao raj za poslovanje pojedinaca, ne treba sumnjati. Dovoljno je samo se prijaviti na stranice ove društvene mreže i naći ćete dosta informacija i oglasa o prodaji raznih roba i usluga. U jednom se takvom oglasu nudi prodaja sportskih patika i obuće po prilično niskim cijenama - koje su zapravo niske isključivo zbog toga što prodavac ne obračunava nikakve poreze ili dažbine na robu koju prodaje. U to su osim prodavca uključene i lokalne kompanije koje na adresu kupca dostavljaju robu kao poštansku pošiljku te vrše od kupca, sasvim legalno, naplatu kupljenog. Dakle, relevantnih tragova o prodatoj i naplaćenoj robi ili usluzi ima dovoljno. Samo je pitanje koliko će poreznici „duboko češljati“ slične slučajeve.

A s obzirom na rezultate koje ova institucija ostvaruje posljednjih godina, vjerovati je da će se „češljanjem“ obuhvatiti svi oni koji su to i zaslužili. Porezna uprava FBiH je prošle godine registrirala ukupno 5,1 milijardu KM naplate javnih prihoda, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja povećanje od 7,5 posto ili povećanje od 362 miliona KM. Pri tome se na direktne poreze odnosi 1,7 milijardi KM, a na doprinose 3,4 milijarde KM. Mogu li se ti rezultati poboljšati? Mogu. I pomenuta aktivnost koja je usmjerena ka kontroli i oporezivanju prometa na društvenim mrežama je jedan od koraka u tom smjeru. Jer, jedno od prvih načela oporezivanja je isti tretman za sve, dakle ni po babi, ni po stričevima.

No, tu već dolazimo do problema s kojima se susreću i ovdašnji poreznici, a koji mogu biti riješeni samo u parlamentarnim klupama i to kroz izmjene zakona i podzakonskih akata. Zaista je uredu oporezovati prihod koji pojedinci ostvare kroz prodaju roba i usluga preko društvenih mreža. Ali šta je onda, naprimjer, sa prihodima pojedinaca koji se klade na sportske događaje? Prema podacima Porezne uprave FBiH, kladionice u većem bh. entitetu su u tri posljednje godine napravile promet od 4,9 milijardi KM, od čega se - pazite sada ovo - na neoporezive isplate odnosi 3,7 milijardi KM, a na oporezive samo 492 miliona KM!

Naime, prema našim zakonima, ako neko ko se kladi na rezultate utakmica zaradi 99 KM, neće platiti nikakav porez, jer se porez plaća samo ako mu je zarada od klađenja veća od 100 KM. Dakle, ako zaradi 101 KM i više. A kakva je razlika između nekoga ko na klađenju danas zaradi 101 KM ili, naprimjer, nekoga ko na prodaji na društvenim mrežama zaradi danas 101 KM? Ili, kakva je razlika, recimo, od dnevne zarade od 101 KM visokopozicioniranog stranačkog dužnosnika s početka teksta i zarade istog iznosa na klađenje na rezultate utakmica? Naravno, i u ovom bi se slučaju trebalo primijeniti načelo isto za sve, ali u slučaju klađenja i kladionica, to zapravo i nije tako jednostavno. Ovakva diskriminacija je za sada legalna, jer je pomenuto oporezivanje u skladu sa zakonima, za čije izmjene pak treba saglasnost političkih stranaka iz Hercegovine. Dakle, mrka kapa.

Iako Porezna uprava FBiH posljednjih godina radi sve bolje i bolje, njen je napredak ograničen važećim zakonskim rješenjima, kao naprimjer u pomenutim slučajevima klađenja. Zbog toga je Porezna uprava zatražila izmjene tih zakona u smislu da se svi dobici na klađenju oporezuju istom stopom od deset posto, ali je to sada, nažalost, stvar politike. A tu, kao što znate, situacija i nije baš najbolja. To, s druge strane, znači da do daljnjeg ostaje nejednako tretiranje svih poreskih obveznika, što svakako nije dobar osnov. A takvih primjera ima još. Evo, navest ćemo za kraj još jedan.

Kada je potpisnik ovih redova prije desetak godina boravio u posjeti jednoj velikoj njemačkoj tvornici automobila, prilično je bio iznenađen relativno „skromnim“ automobilima koji su prolazili kroz grad. U osnovi, sve su to bili novi automobili, ali oni koji se svrstavaju u niži razred srednje klase. Na ulicama njemačkog grada bilo je veoma malo luksuznih automobila, tipa porschea, ferraria i lamborghinia. Na upit kako to da nema više luksuznih automobila, direktor njemačke tvornice mi je rekao da oni dosta koštaju, ali i da tamošnja porezna uprava odmah po kupovini takvog automobila ide na adresu kupca da vidi da li je na iznos za kupovinu četverotočkaša plaćen porez. Nažalost, kod nas toga nema.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle je godine u našu zemlju uvezeno 82.905 automobila, od čega je 72.380 polovnih i 10.525 novih. Najskuplji automobil koji je lani uvezen u BiH plaćen je 443.175,43 KM, pri čemu je vlasnik tog automobila državi uplatio 75.363,28 KM dažbina. Ali to su dažbine samo za uvezeni automobil. Njemački bi poreznici u ovom slučaju odmah otišli na vrata kupcu da provjere da li je ranije plaćen porez na iznos od 443.175,43 KM, što je, ustvari, cijena automobila. Možda je to i kod nas urađeno tako. A možda i nije. Cijena deset najskupljih automobila uvezenih lani u BiH je veća od 2,3 miliona KM. Pitanje sada glasi da li su baš svi koji su mogli prošle godine izdvojiti 400 hiljada KM za nov automobil platili porez na taj iznos?

Eldar Dizdarević, Oslobođenje

-8°C

Sarajevo

Cloudy

Humidity: 96%

Wind: 4.83 km/h

  • 03 Jan 2019 -1°C -6°C
  • 04 Jan 2019 -2°C -7°C