Bojkot prodavnica u petak 31. januara širom Bosne i Hercegovine je uspio, bez obzira šta o tome kažu podaci entitetskih poreskih uprava. To je jasno svakome ko je tog petka, poput potpisnika ovih redova, obišao nekoliko lokalnih prodavnica. One su zjapile sablasno prazne, bar u Sarajevu, baš kao da je riječ o scenama iz nekih filmova katastrofe u kojima je nevidljivi neprijatelj poharao planetu.

Veoma je indikativno da su entitetske poreske uprave, koje su inače po defaultu veoma spore i trome vladine institucije, ekspresno objavile podatke koji ukazuju da je bojkot navodno propao. Međutim, podatke poreskih uprava treba uzeti sa ogromnom rezervom, najprije zbog širine obuhvata podataka (veleprodaja, maloprodaja, uvoz-izvoz, e-commerce, prodaja automobila i tehničke robe i tako dalje), te zbog činjenice da nije ni izdvojena samo maloprodaja, već je javnosti prezentiran ukupan promet zabilježen na fiskalnim kasama.

Kada neka spora i troma vladina institucija reaguje ovako brzo i ekspresno, to naprosto javnosti treba biti znak upozorenja da nešto ne štima. Cilj hitne objave podataka o prometu je najvjerovatnije trebao biti da se bojkot proglasi neuspješnim, što bi se na Zapadu tretirao kao klasični PsyOp (Psychological Operations, psihološka operacija), kako bi se kod građanstva izazvao osjećaj nemoći. Prikrivena poruka glasila bi - nemojte više bojktovati prodavnice, jer evo vidite da to nema efekta.

A zašto bi to poreske uprave radile? Pa odgovor na to pitanje je veoma jednostavan. Poreske uprave su vladine institucije. A vladi odgovara inflacija. Zašto? Pa zbog njihovih prihoda. Što su više cijene roba u prodavnicama, veći su i prihodi od poreza. Pogledajte, naprimjer, internet-stranicu Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Otkako je početkom 2022. godine krenula inflacija u BiH, Uprava za indirektno oporezivanje se konstantno hvali sa rekordnim iznosima prikupljenog poreza (PDV).

Uostalom, to je poznato i u ekonomskoj teoriji i praksi. U osnovi, proces je veoma jednostavan, samo ga vlade i mediji ne prenose građanima koji bi nakon toga shvatili ko je ključni pokretač inflacije, odnosno rasta cijena u prodavnicama. A taj proces, u veoma kratkim crtama, ide ovako.

Vlada preko svojih institucija - a u ovom slučaju preko centralne banke - kontroliše i povećava (ili smanjuje) ponudu novca u opticaju. Radi jednostavnijeg razumijevanja, dodajmo da je povećanje ponude novca zapravo puko štampanje novca i ubacivanje u promet. Povećana ponuda novca, bez povećanja proizvodnje, stvara inflaciju. Vladi odgovara inflacija jer joj se povećavaju prihodi od poreza, pri čemu ne mora povećavati poreze, što je inače jako nepopularna mjera. Sa pozicije vlade bolje je pokrenuti inflaciju pa prikupiti prihode nego uvesti nove poreze.