Svijet je zbunjujuće mjesto. Ljudi rade stvari koje nemaju nikakvog smisla, misle stvari koje nisu potkrijepljene činjenicama, podnose stvari koje ne trebaju podnositi i zlobno napadaju one koji pokušavaju da im na to skrenu pažnju. Ako ste se ikada zapitali zašto je to tako, evo pet važnih psiho-socijalnih eksperimenata koji nas uče o načinu na koji ljudi razmišljaju. Ali više od toga, oni objašnjavaju kako naš moderni svijet funkcionira i kako smo upali u ovu zbrku.

(1) Milgramov eksperiment. Počevši 1963., psiholog sa Yalea Stanley Milgram proveo je niz eksperimenata koji se danas nazivaju Milgramovim eksperimenti poslušnosti. Eksperiment je išao ovako. Subjektu A se kaže da izvrši test pamćenja na subjektu B i da izvrši strujni udar kada napravi grešku. Naravno, subjekt B ne postoji, a strujni udari nisu stvarni. Umjesto toga, glumci koji bi glumili subjekt B bi plakali, tražili pomoć ili bi se pretvarali da su bez svijesti, dok bi subjekt A bio ohrabren da nastavi sa primjenom šokova.

Ogromna većina ispitanika je nastavila sa testom i davala šokove, uprkos uznemirenosti subjekta B. U svom radu o ovom eksperimentu Stanley Milgram je skovao termin "difuzne odgovornosti", opisujući psihološki proces kojim osoba može opravdati nanošenje štete nekome ako vjeruje da to zapravo nije njegova greška, da neće biti smatrana odgovornim ili da jednostavno nema izbora.

Primjena je bukvalno beskonačna. Sve institucije mogu iskoristiti ovu pojavu kako bi izvršile pritisak na ljude da djeluju protiv vlastitog moralnog kodeksa. Vojska, policija, bolničko osoblje - gdje god postoji hijerarhija ili percipirani autoritet - ljudi će postati žrtve širenja vlastite odgovornosti.

(2) Zatvorski eksperminet Philipa Zimbardoa. Samo nešto manje poznat od Milgramovog rada je zatvorski eksperiment Philipa Zimbardoa, izveden na Univerzitetu Stanford 1971. godine. U eksperimentu je bio lažni zatvor, sa jednom grupom subjekata označenim kao "čuvari", a drugom "zatvorenici". Obje grupe su dobile uniforme, a zarobljenici su dobili i brojeve. Stražarima je naređeno da se zatvorenicima obraćaju samo brojem, a ne imenom. Postojao je niz drugih pravila i procedura.

Ukratko, tokom samo sedam dana eksperimenta, čuvari su postajali sadisti, kažnjavajući neposlušne zatvorenike i nagrađujući "dobre zatvorenike" kako bi ih pokušali podijeliti. Mnogi zatvorenici su jednostavno prihvatili zlostavljanje i počela je svađa između onih koji prave probleme i "dobrih zatvorenika". Iako tehnički nije "eksperiment" u pravom smislu te riječi (nije postojala hipoteza niti kontrolna grupa), ova studija ipak otkriva zanimljive obrasce ponašanja.

Zatvorski čuvari su postali sadistički raspoloženi. Zatvorenici su postali poslušni. I to uprkos tome što nisu prekršili nikakav zakon, te što nije bilo pravnog autoriteta kao i što nije bilo stvarne obaveze da ostanu u zatvoru.