Dana 22. avgusta 2022. tržišna cijena prirodnog plina na berzi u njemačkom plinskom čvorištu THE (Trading Hub Europe) bila je viša od 1.000 posto nego prije godinu dana. Građanima Scholzov režim kaže da je razlog Putin i ruski rat u Ukrajini. Međutim, istina je sasvim drugačija. Političari EU i veliki finansijski karteli koriste Rusiju za pokrivanje energetske krize “Made in Germany”. A posljedice nisu slučajne.

To nije zato što su političari poput Scholza ili njemačkog ministra zelene ekonomije Roberta Habecka, niti potpredsjednika Evropske komisije za zelenu energiju Fransa Timmermansa, glupi ili neupućeni. Korumpirani i nepošteni - možda. Oni tačno znaju šta rade. Oni čitaju pripremljeni scenario. Sve je to dio plana EU za deindustrijalizaciju jedne od energetski najefikasnijih industrijskih koncentracija na planeti. Ovo je ustvari Zelena agenda UN 2030, inače poznatija kao Veliko resetovanje Klaus Schwaba.

Ono što Komisija EU i ministri vlada u Njemačkoj i širom EU pomno skrivaju je transformacija koju su stvorili u načinu na koji se danas određuje cijena prirodnog plina. Skoro dvije decenije Evropska komisija, uz podršku mega banaka poput JP MorganChase ili velikih špekulativnih hedge fondova, počela je da postavlja osnovu za ono što je danas potpuna deregulacija tržišta prirodnog plina.

A promovirana je kao “liberalizacija” tržišta prirodnog plina Evropske unije. Ono što se sada dozvoljava je neregulisana trgovina na slobodnom tržištu u realnom vremenu radi fiksiranja cijena, a ne dugoročnih ugovora.

Počevši od 2010. godine, EU je počela da forsira radikalnu promjenu pravila za određivanje cijena prirodnog plina. Prije toga većina cijena plina bila je određena u fiksnim dugoročnim ugovorima za isporuku plinovodima. Najveći dobavljač, ruski Gazprom, isporučivao je plin EU, posebno Njemačkoj, u dugoročnim ugovorima vezanim za cijenu nafte.

Do posljednjih nekoliko godina gotovo da se nije uvozio LNG plin (liquified natural gas) brodovima. Sa promjenom američkih zakona koji dozvoljavaju izvoz LNG-a iz ogromne proizvodnje plina iz škriljaca 2016. godine, američki proizvođači započeli su veliku ekspanziju izgradnje terminala za izvoz. Izgradnja terminala traje u prosjeku 3 do 5 godina. U isto vrijeme Poljska, Holandija i druge zemlje EU počele su graditi terminale za uvoz LNG-a za prijem tog plina iz inostranstva.

Izašavši iz Drugog svjetskog rata kao vodeći svjetski dobavljač nafte, angloamerički naftni divovi, tada nazvani Sedam sestara, stvorili su globalni monopol cijena nafte. Kao što je Henry Kissinger primjetio tokom naftnih šokova 1970-ih: “Ako kontrolišite naftu, kontrolišete i čitave nacije”.