Menu
RSS
Banner 02

Ubjedljivo najveća prevara od srednjeg vijeka

U mračnom srednjem vijeku Katolička crkva je uvjerila ljude da kupuju indulgencije (potpuno ili djelomično opraštanje kazne za grijehe) kako bi ublažili svoje grijehe. I pri tom je Crkva zaradila bogatstvo. Slično tome, danas naši gospodari - centralni bankari, njihovi politički saveznici i mainstream mediji - rade prekovremeno kako bi uvjerili obične građane širom planete Zemlje da plate za svoje navodne klimatske grijehe.

Ugljični otisak je ustvari vladina dozvola koja vam daje privilegiju da emitujete određenu količinu ugljičnog dioksida (CO2). Iako sumanuti ekološki borci promovišu ugljični otisak kao način da se "spasi okolina", u stvarnosti ugljični otisak nije ništa drugo do podmetnuti mehanizam za novo oporezivanje, regulaciju i kontrolu. I zaista nije slučajno što ih promovišu najfilozofski i etički nastrojeni ljudi.

Naprimjer, na nedavnom sastanku WEF-a (World Economic Forum) u Davosu, učesnici su otkrili i predstavili "pojedinačni uređaj (aplikaciju) za praćenje ugljičnog otiska". Aplikacija koja će pratiti kuda ljudi putuju, kako putuju, šta jedu i šta konzumiraju. Računanje ugljičnog otiska već se uvlači na mnoga mjesta - kao što je Google Flights. Federalni porez na ugljik već je realnost u Trudeauovoj Kanadi i uzrokuje porast cijena hrane i drugih dobara i usluga. Ali Kanađani još nisu ni svjesni šta ih čeka - savezni porez na ugljik će se utrostručiti do 2030.

Ukratko, postoji sve veći pritisak širom svijeta da se uvede oporezivanje ugljičnog otiska. I to nije slučajnost. Zašto? Pa zapamtite, centralne banke postoje samo da bi prikupile bogatstvo od građana kroz inflaciju i preusmjerile ga na politički povezane saveznike - podmukla praksa poznata kao seigniorage (razlika između nominalne vrijednosti novca i troška njegove proizvodnje).

Fiat valuta je uobičajeni mehanizam koji centralne banke koriste za održavanje ove prevare. Oni natjeraju većinu ljudi da većinu svog života trče na točku hrčaka, jureći za papirnatim novcem koji nije skuplji od konfeta, a koji oni stvore bez ikakvog napora ili podloge. Međutim, postoji ograničenje za ovaj proces, on ne može trajati vječno.

Naprimjer, vlade u Venecueli i Zimbabveu su svoje valute umanjile do te mjere da su sada praktično bezvrijedne. Oni su doslovno iscijedili svo bogatstva od svog stanovništva kroz seigniorage. Vlade u SAD-u, Kanadi, EU i drugima zemljama još uvijek imaju koristi od seigniorage, ali sve više osjećaju da više ne dobivaju toliko soka od cijeđenog vina kao nekada. Drugim riječima, centralne banke debaziraju fiat valute do te mjere da više ne mogu izvući onoliko seigniorage kao prije. To predstavlja ogroman problem bankrotiranim zapadnim vladama sa velikim finansijskim problemima te zbog toga oni moraju pronaći novi način da iscijede bogatstvo od svojih građana.