Međutim, čak i prema krivoj službenoj statistici koja podcjenjuje stvarnost, američki dolar svake godine gubi 7 do 8 posto svoje kupovne moći. To znači da će svi koji imaju američke dolare izgubiti 50 posto kupovne moći svakih devet godina. A i to vrijedi samo u slučaju najboljeg scenarija.

Oni koji posjeduju druge fiat valute vidjet će da se njihova kupovna moć još brže otapa. I upravo tako stvari sada stoje. A biće mnogo gore. 2023. bi mogla biti godina kada će trend sveopćeg pada valuta dostići vrhunac. Michael Saylor je shvatio suštinu situacije kada je rekao: "Put do kmetstva sastoji se od eksponencijalno težeg rada kako bi se zaradila valuta koja eksponencijalno slabi".

Inflacija je jedna od najčešće zloupotrebljavanih riječi u engleskom jeziku. Izvorno i ispravno značenje inflacije je povećanje novčane mase. Zapamtite to - povećanje novčane mase. Međutim, vlada i njeni ekonomisti u akademskim krugovima i glavnim medijima su redefinisali inflaciju. Od svog osnivanja 1828. godine,  Websterov rječnik  je definisao inflaciju kao "povećanje ponude novca". A zatim je 2003. promijenjena definicija u "porast opšteg nivoa cijena".

Razlika može izgledati neznačajna, ali nije. To je namjerna obmana. Redefinisanje inflacije na ovaj način brka uzrok i posljedicu. A to je upravo poenta. Povećanje cijena nije inflacija. Umjesto toga, povećanje cijena je posljedica inflacije koja nastaje povećanjem ponude novca. Kada se inflacija redefiniše kao "porast opšteg nivoa cijena", mnogi ljudi su zbunjeni i pitaju se šta se dešava i ko to uzrokuje. Čini se da inflacija dolazi niotkuda. Otprilike, to bi bilo kao da se pljačka redefiniše tako da znači "misteriozni gubitak imovine" kao da nije bilo pljačkaša.

A realnost je da je inflacija 100 posto politički fenomen. Za inflaciju nisu odgovorni ni lokalna trgovina, apoteka, vlasnik restorana, niti strani žrtveni jarci. Vlada - sa svojom monopolskom kontrolom nad valutom - jeste odgovorna. Vlade povećavaju novčanu ponudu kako bi stvorile više novca nego što bi mogle prikupiti putem direktnog oporezivanja i emisije duga. Ukratko, inflacija je skriveni porez koji vlada prikuplja od svojih građana bez njihovog pristanka.

Postoje dva glavna načina mjerenja inflacije: (1) na osnovu vladine definicije inflacije (povećanje opšteg nivoa cijena) i (2) na osnovu tačne definicije inflacije (povećanje ponude novca). Prvi je sklon političkoj manipulaciji i dosljedno podcjenjuje stvarnost. Ovo posljednje daje tačnu sliku. Kada čujete o inflaciji u mainstream medijima, akademskim krugovima ili od nekog vladinog zvaničnika, oni zapravo govore tek o indeksu potrošačkih cijena (CPI - Consumer Price Index). CPI mjeri promjene u nivou cijena ponderisane prosječne korpe potrošačkih dobara i usluga.