Menu
RSS

Pedeset najvećih igrača iz cenzorske industrije

Iako američki korporativni mediji ne izvještavaju o tome, u Sjedinjenim Američkim Državama posljednjih se godina pojavio novi sektor "biznisa" kojeg odnedavno zovu cenzorsko - industrijski kompleks (Censorship - Industrial Complex ili skraćeno CIC). Nedavno je objavljen i veliki Izvještaj o cenzorsko - industrijskom kompleksu, u kojem se ističe da se na CIC može gledati kao na dio vojno - industrijskog kompleksa koji je ponovno rođen za doba "hibridnog ratovanja".

Slično kao i vojna industrija, koja sebe sa zadovoljstvom naziva "odbrambenim sektorom",  cenzorsko - industrijski kompleks "anti-dezinformacija" sebe predstavlja defanzivnim, dizajniranim da odbrani neprijateljske napade stranih cyber-protivnika. Cenzorsko - industrijski kompleks se, međutim, ne bavi u potpunosti odbranom, niti se čak uglavnom i ne fokusira na navodne "dezinformacije".

Umjesto toga, postao je nemilosrdan, jedinstveni sistem za razmjenu poruka usmjeren prvenstveno na lokalno stanovništvo, kojem je rečeno da politička nesloga u kući pomaže "neprijateljskom hibridnom napadu na demokratiju", navodi se u uvodu Izvještaja.

Oni sugerišu da moramo preispitati stare koncepte o pravima i slobodi govora i prepustiti se novim tehnikama nadzora kao što je "praćenje toksičnosti" te zamijeniti staru slobodnu štampu sa ažuriranim modelom koji koristi automatizirane alate za nadzor kao što su navodne provjere činjenica (fact check) te se podvrgnuti otvorenim mehanizmima kontrole razmišljanja kao što je "metoda preusmjeravanja", kao i stvaranju "zajedničkog rječnika" informacijskog poremećaja ili "kredibiliteta" ili "medijske pismenosti".

Grupe za navodnu borbu protiv dezinformacija beskrajno govore o izgradnji "otpornosti" na dezinformacije - što u praksi zapravo znači osigurati da javnost čuje samo odobrene priče, pri čemu je ključni cilj obučiti publiku da vjeruje samo onome što je prošlo isklučivo kroz njihovu navodnu provjeru činjenica, a čiji se stavovi unaprijed znaju u skladu sa stavovima onoga ko finansira određeni narativ.

Ali demokratsko društvo ne može postojati bez slobodne debate, neslaganja i intelektualne raznolikosti, ali grupe za dezinformacije traže njihov "zajednički rječnik" da se rasporede na hibridnom vojnom polju. Oni predlažu da služe kao čuvari tog "rječnika", što zvuči kao scenarij koji je američki predsjednik Dwight D. Eisenhower izložio 1961. godine u kojem bi "javna politika mogla postati zarobljenik naučne i tehnološke elite".

Stoga predstavljamo Izvještaj o 50 najvećih igrača u cenzorsko - industrijskom kompleksu (link). Neki od predvodnika cenzorsko - industrijskog kompleksa su Google Jigsaw, Poynter Institute, Factcheck.org, Wikipedia, Cybersecurity and Infrastructure Security Agency (CISA), EU Disinfo Lab, Full Fact, Factcheck.me i tako dalje.