Arjun Khemani i Loga Chipkin, autori eseja Šta ujedinjuje neprijatelje civilizacije (Human Progess), predstavili su opsežnu kritiku različitih modernih ideologija za koje tvrde da dijele zajedničku crtu - protivljenje samim temeljima ljudske civilizacije. Esej daje preciznu sliku tih pokreta kao antitehnoloških, antikapitalističkih, pa čak i antiljudskih u svakom pogledu. Tih šest ideologija su socijalizam, ekstremni ekološki pokreti, scijentizam, relativizam, dogmatizam i doomerizam.

Svaki od ovih pokreta, na svoj način, nastoji da demontira strukture koje su omogućile čovječanstvu da procvjeta. Ipak, jedan od centralnih negativaca u ovoj priči je ekološki pokret, ali isključivo onaj koji zagovaraju ekstremne mjere u borbi protiv klimatskih promjena. Esej sugeriše da osnovna motivacija klimatskih aktivista nije samo zaštita životne sredine već podmukla želja da se dekonstruiše samo tkivo modernog života. Poziv na neto nultu emisiju, naprimjer, prikazan je kao utopijska fantazija koja zanemaruje stvarne posljedice po proizvodnju energije, ekonomski rast i ljudsko blagostanje.

U eseju se dalje tvrdi da socijalizam i njegova sklonost centralizovanim institucijama predstavljaju jednu od najsnažnijih prijetnji ljudskom napretku. Socijalizam, u ovom kontekstu, nije samo ekonomski sistem već ideologija koja nastoji da konsoliduje vlast u rukama malobrojne elite, navodno u ime jednakosti ili pravde. Esej također cilja scijentizam, za kojeg upozorava da ga ne treba povezivati sa naukom. Scijentizam, kako je definisan, je ideološka zloupotreba nauke da bi se opravdale političke odluke bez obzira na neizvjesnosti ili ograničenja svojstvena naučnim modelima.

Relativizam je filozofsko odbacivanje objektivne istine, posebno u oblasti kulture, etike i znanja. Relativizam promoviše ideju da su sva gledišta jednako valjana, što, prema autorima, podriva temelje civilizacije izgrađene na razumu, raspravi i potrazi za univerzalnim istinama. Uprkos mnogim modernim ideologijama koje tvrde da se zasnivaju na otvorenom umu ili naučnom istraživanju, esej tvrdi da je dogmatizam široko rasprostranjen u ovim pokretima. Bilo da se radi o klimatskom aktivizmu, socijalnoj pravdi ili radikalnoj ekološkoj akciji, autori vide dogmatizam kao izdaju zdravorazumskih principa na kojima je izgrađena zapadna civilizacija, principa koji vrednuju skepticizam, debatu i testiranje ideja kroz argumentovani diskurs.

Konačno, esej istražuje fenomen doomerizma (engleski doom je propast) ili uvjerenja da svijet neizbježno ide ka katastrofi - bilo zbog klimatskih promjena, prenaseljenosti ili iscrpljivanja resursa. Doomerizam je opisan kao nihilistička ideologija koja ljudima oduzima nadu i paralizira ih strahom. Ukratko, esej daje snažne dokaze da su ovih šest ideologija ujedinjene u svojoj suprotnosti sa vrijednostima koje su ljudsku civilizaciju učinile uspješnom. Svaki od ovih pokreta, na svoj način, nastoji da demontira strukture koje su omogućile čovječanstvu da procvjeta. Autori pozivju na odbranu principa razuma, slobode i napretka, upozoravajući da će te ideologije, ako im se dozvoli, dovesti do budućnosti koju karakteriše siromaštvo, stagnacija i ugnjetavanje.