Dr Bruce Lipton poznati je američki molekularni biolog i naučnik, pionir epigenetike koji je veći dio života posvetio proučavanju matičnih ćelija. Upravo je zahvaljujući njima, tvrdi, i otkrio tajnu zdravlja i života. Nauka i medicina oduvijek su nas učili da je svako od nas isključivo odraz vlastite DNA, odnosno gena. "Iz toga proizlazi da smo potpuno nemoćni da bilo što mijenjamo, da je sve do genetike. Ali to je daleko od istine", kaže dr Lipton.

Dr Lipton je u svojim istraživanjima uočio nešto jako zanimljivo - na ljudske ćelije snažno utiče okruženje, kao i naše misli i uvjerenja. U jednom od svojih brojnih istraživanja promatrao je ponašanje identičnih matičnih ćelija u tri različita hemijska okruženja. Svaka od tih skupina matičnih ćelija, iako su genetski identične, razvila se u nešto drugo - ovisno o okruženju.

Svaka od tih skupina matičnih ćelija, iako su genetski identične, razvila se u nešto drugo - ovisno o okruženju. Pa su se tako u jednom okruženju matične ćelije pretvorile u ćelije kosti, u drugom su nastale masne ćelije, a u trećem mišići. Stoga je dr. Lipton zaključio da zapravo nisu geni ti koji odlučuju kako će se ćelije razvijati. Mnogo važnije je okruženje.

"Naš organizam čini ogromna skupina od 30 triliona ćelija koje rade u harmoniji. I na ponašanje svake te ćelije uveliko utiče naš um i percepcija", kaže dr Lipton. "Naprimjer, ako svijet doživljavate kao prijateljsko mjesto, vaše ćelije će primati takve signale koji će ih upućivati na otvaranje, rast i razvoj.

No, ako isti taj svijet promatrate kao neprijateljsko mjesto u kojem se neprestano od nečega morate braniti i čuvati, vaše ćelije će primati signale zatvaranja pa će, umjesto da obavljaju svoje uobičajene funkcije, one sada preuzeti novu ulogu - branit će se od stresa i neprijatelja".

Budući da ćelije pod stresom puno energije troše na obranu, više nema dovoljno energije za rad probavnog sistema, imunološkog sistema i tako dalje. Zbog toga sa vremenom organizam oslabi pa se tako stvara pogodno tlo za razne poremećaje i bolesti.

"Vaše misli snažno utiču na vaše ćelije. Kao što su moćne vaše pozitivne misli, jednako su snažne i one negativne, a njihov se učinak naziva nocebo. Naprimjer, ako vas neko uvjerava u to da ste bolesni i da ćete od te bolesti vrlo brzo umrijeti, i vi u to zaista povjerujete, to bi vam se zaista moglo i dogoditi", kaže on.

Više je zabilježenih slučajeva ljudi koji su umrli jer su ih liječnici i porodica uvjerili da su teško bolesni, iako je autopsija poslije otkrila da uopšte nisu bili smrtno bolesni. Isto tako, psiholozi kažu da je više od 70 posto naših misli negativno, stoga i nije nikakvo čudo što se na nas "lijepe" bolesti.