Krajem 1931. održan je banket u čast Royala Raymonda Rifea, kojem je prisustvovalo 44 najuglednijih medicinskih autoriteta tog vremena i na kojem se slavio "kraj svih bolesti i raka na Zemlji". Ali već 1939. većina tih liječnika i naučnika negiralo je da je ikada upoznala Rifa. Čini se da su vijesti o Rifeovim čudima sa neizlječivo bolesnim pacijentima došle do pogrešnih ušiju. A šta bi se dogodilo kada bi se otkrio lijek za sve bolesti? Bio bi to kraj farmaceutske industrije. "Sile iza zavjese" nisu mogle dopustiti čovječanstvu da se dočepa lijeka za sve bolesti.

Moćnici su tada shvatili da strategija povlačenja po sudovima ne bi uspjela u Rifeovom slučaju, a Rife nije mogao biti uhapšen zbog liječenja bez dozvole. Naime, sud bi se morao suočiti sa desecima pozitivnih izjava svjedoka najboljih medicinskih stručnjaka sa kojima je Rife blisko sarađivao, što bi odbrana bez ikakve sumnje iskoristila za odbranu njegovog tretmana.

Prvo što su "mračne sile" učinile bila je krađa pisanih zapisa, filmova i fotografija iz Rifeova laboratorija. Počinitelj krađe nikad nije pronađen. Kad je Rife pokušavao povratiti podatke koji su mu nedostajali (u vrijeme kada je bilo nemoguće izraditi fotokopije ili koristiti računare), neko je pokušao ukloniti njegove dragocjene virusne mikroskope - ukrao te mikroskope. Potom je policija ilegalno provalila u njegov laboratorij i zaplijenila ostatak dokumentacije Rifeova dugogodišnjeg istraživanja.

A šta se dogodilo u bolnicama i istraživačkim centrima u kojima se Rifeovo liječenje uspješno provodilo? Naravno, ljekari i naučnici pokušali su obraniti Rifeov uspješan izum, ali nisu si mogli priuštiti gubitak subvencija i bolničkih privilegija. Naprimjer, Arthur Kendall, direktor Northwestern Medical School, koji je radio sa Rifom, dobio je 250.000 dolara i otišao u Meksiko.

Rife je nakon toga bio potresen i izgubio je interes za daljnji rad, otupljujući bol alkoholom. Nije mogao podnijeti činjenicu da je pola stoljeća radio uzalud i da se rezultat njegovog rada sada ignoriše. Godine 1971. Royal Rife umire od konzumiranja diazepama sa alkoholom. Srećom, Rifeova smrt nije značila kraj elektroničkog liječenja. Nekoliko ljekara i naučnika rekonstruisalo je njegove frekvencijske uređaje, održavajući njegovu ideju na životu.

Rifeova tehnologija ponovno je postala poznata javnosti 1986. godine. To je bilo uglavnom zahvaljujući knjizi The Cancer Cure That Worked autora Barryja Lynesa. Danas su Rifeovi uređaji ponovno na tržištu. Međutim, kada se koristi uređaj, apsolutno je potrebno znati postaviti tačnu frekvenciju, inače će rezultati biti naprosto nikakvi. Jer amo tačno određena frekvencija može rezonirati sa mikroorganizmom određene vrste, o čemu ovisi uspjeh liječenja.