Nedavno objavljena naučna studija, Do stress-related psychosocial factors contribute to cancer incidence and survival, povezuje stres sa četiri puta većom mogućnostima za širenje tumora (raka), rasvjetljavajući pri tome zašto pacijenti pod teškim stresom često imaju niže stope preživljavanja. "Vjerojatno postoji vrlo malo situacija koje su toliko stresne kao što je dijagnosticiranje i liječenje raka", kaže Mikala Egeblad, istraživačica i viša autorica studije.

Razumijevanje veza između stresa i raka moglo bi otvoriti nove načine zaštite pacijenata od štetnih učinaka stresa kao dijela borbe protiv raka. Laboratorij Egeblad sa Johns Hopkins University proučava kako komunikacija između tumora i imunološkog sistema utiče na rast tumora i metastaze kod miševa. Istraživači su tu vezu otkrili slučajno, primijetivši brži rast tumora kod miševa koji su promijenili prebivalište.

Taj je fenomen potaknuo daljnja istraživanja izloženosti hroničnom stresu i kako on može potaknuti širenje raka, objašnjava prvi autor studije Xue-Ianu Heu, koji je bio postdoktorand na CSHL-u, a sada je docent na Medicinskom fakultetu na Washington University. Prema studiji objavljenoj u Cancer Cell, veličina tumora dojke približno se udvostručila, a stopa plućnih metastaza povećala se između dva i četiri puta u poređenju sa kontrolnom grupom miševa koji nisu bili izloženi stresu.

Istraživači su otkrili da hronični stres utiče na neutrofile, vrstu bijelih krvnih ćelija, uzrokujući povećanje aktivacije neutrofila u tkivima u kojima se nalaze ćelije raka. Kada su pogledali plućno tkivo istraživači su otkrili da hronični stres mijenja unutrašnje okruženje tijela na način koji može pospješiti rast raka povećanjem neutrofila, a potom smanjenjem T-stanica, imunoloških ćelija koje ubijaju ćelije raka.

"Također smo pronašli više ekstracelularnog matriksa. To je proteinska [mreža] koja može podržati rast ćelija raka", pojasnila je dr. Heu. Ekstracelularni matriks pomaže ćelijama da se pričvrste na obližnje ćelije i igra vitalnu ulogu u njihovom rastu i kretanju. Dr. Egeblad je objasnila da su neutrofili u tkivima formirali strukture nalik na paukovoj mreži koje se nazivaju ekstracelularne zamke neutrofila (NET - Neutrophil Extracellular Traps). U suštini, ove zamke su ljepljive mreže DNK dizajnirane za hvatanje patogena. Međutim, u slučaju raka, NET ne služe svojoj uobičajenoj zaštitnoj ulozi.

Umjesto toga, čini se da NET izazvan stresom potiče rast ćelija raka dojke koje putuju do pluća. "Naš rad pokazuje kako hronični stres aktivira neutrofile, pomažući rast ćelija raka", dodala je dr. Heu. Kako bi potvrdili da glukokortikoidi pokreću stvaranje NET, što dovodi do povećanja metastaza, istraživači su proveli tri testa. Prvo su uklonili neutrofile iz miševa pomoću antitijela. Zatim su ubrizgali enzim koji otapa NET. Na kraju su koristili miševe čiji neutrofili nisu mogli reagirati na glukokortikoide.

Prema dr. Heu, svaki je test dao slične rezultate - smanjenje broja neutrofila zaustavilo je metastaze izazvane stresom.