Najnovija recenzirana naučna studija, Vaccination and Neurodevelopmental Disorders: A Study of Nine-Year-Old Children Enrolled in Medicaid, pokazuje veliku povezanost između vakcina i autizma kod djece, prenose mediji. Studija, čiji su autori Anthony R. Mawson i Bine Jacob sa američkog Chalfont Research Institutea, koristila je podatke iz baze Florida Medicaid kako bi istražila uticaj vakcina na razvoj neurorazvojnih poremećaja, uključujući i autizam.

Ova je naučna studija pokazala da je takozvani relativni rizik (RR) za autizam kod djece koja su primila 11 ili više doza vakcina iznosio nevjerovatnih 4,4. To znači da je rizik od autizma kod vakcinisane djece više od četiri puta veći u poređenju sa nevakcinisanom djecom. Autori naučne studije su potom izračunali da je populacijski atributivni rizik (PAR) gotovo 80 posto, što sugeriše da bi vakcine mogle biti odgovorne za većinu slučajeva autizma u Sjedinjenim Američkim Državama.

Studija se zasnivala na podacima iz baze Florida Medicaid, koja je pratila zdravstveno stanje djece od rođenja do 9. godine života. Mawson je imao pristup podacima iz sada ugašenog sistema DEVEXI, koji je prikupljao informacije o vakcinisanju i zdravstvenim ishodima djece. Iako je DEVEXI ugašen, Mawson je uspio iskoristiti ove podatke prije nego što je sistem prestao sa radom, što je omogućilo provođenje ovog ključnog istraživanja.

Ipak, jedan od najvažnijih nalaza studije je dokaz o odnosu doze i odgovora. Što je veći broj posjeta ordinaciji radi vakcinisanja, to je veći rizik od autizma. Ova povezanost nije samo korelacija, već ukazuje i na uzročno - posljedičnu vezu. Autori ističu da je ovo ključni dokaz koji potvrđuje da vakcine mogu biti uzrok autizma kod djece.

Iako su nalazi studije uznemirujući, reakcije naučne zajednice bile su podijeljene. Neki kritičari, poput danskog profesora Andersa Hviida, koji je u prošlosti objavio studije koje nisu pronašle vezu između vakcina i autizma, odlučili su šutjeti umjesto da ospore nalaze Mawsonove studije. Mawson je, pak, pažljivo dizajnirao svoju studiju kako bi izbjegao uobičajene kritike i metodološke nedostatke koji su bili prisutni u ranijim istraživanjima.

Jedno od najzanimljivijih pitanja koje studija postavlja jest zašto se ne provode daljnja istraživanja koja bi usporedila zdravstveno stanje vakcinisane i nevakcinisane djece. Godine 2009. predložen je zakon (HR 3069) koji bi zahtijevao od Nacionalnih instituta za zdravlje (NIH) da provedu takvu studiju, ali je ta zakon odbijen u američkom Kongresu. Mawson i drugi istraživači sugerišu da bi takva studija mogla otkriti neugodne istine o sigurnosti vakcina, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za farmaceutske kompanije i cjelokupno zdravstveni sistem.

Studija Mawsona i Jacoba predstavlja jedan od najsnažnijih dokaza do sada koji ukazuju na povezanost između vakcina i autizma. Ova studija otvara i važna pitanja o sigurnosti vakcina i potrebi za transparentnošću u istraživanjima koja se tiču javnog zdravlja.