Prosječna neto plata u BiH u septembru iznosila je 1.382 KM, dok je u istom mjesecu 2019. godine plata iznosila 916 KM. To predstavlja rast od 466 KM u periodu od pet godina, ali to je tek pužev korak u utrci sa troškovima života, koji su u istom periodu porasli za čak 1.189 maraka. Za mjesečne potrebe četveročlane porodice u BiH u septembru 2019. godine bile su potrebne 1.942 KM, međutim, cijena potrošačke korpe pet godina kasnije dostigla je iznos od 3.131 KM, prenosi Avaz.

"Prestrašno je o tome pričati. Mi imamo minimalac u FBiH od 619 i u RS od 900 KM. Koja prosječna plata od 1.382 KM?! Koji su to parametri koji se uopšte više mogu pratiti?! Rast plata je apsurdan, penzije su rasle još manje, jer je u RS za 20 godina porasla za samo 220 KM. Najporaznije je što niko, osim statističara, nas i vas novinara, ne govori o muci građana, jer ovo više nije tema o kojoj se priča.

Teško je reći kako naš čovjek uopšte preživljava. Mislim da će nas u dogledno vrijeme proučavati kao ekonomiju koja je postojala i imala takve apsurde da je potrošačka korpa za onog s penzijom od 400 i onog s 5.000 KM ista", kaže Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora.

Imamo državu koja ne pomaže ni poduzetnicima, ni građanima, a građani su prepušteni tržištu, ovakvoj socijalnoj politici i isključivo pojedinačnom snalaženju, kaže ekonomski stručnjak i univerzitetski profesor Željko Rička. "Divim se našim poduzetnicima, posebno Tešnja i okoline, kojima niko iz države nije pomogao, već su se kolektivno borili, pomagali se međusobno i stvorili uspješnu mikrosredinu.

Mi nemamo organizovan pristup, da vidimo šta nam je potrebno i da na tome radimo. Sramota je da čak ni dovoljno hrane nismo u stanju proizvesti, a nama upravo hrana postaje najveći dio mjesečnih izdataka", kaže Rička. On istovremeno upozorava i na neodrživost glomaznog aparata vlasti, koji je praktično postao svrha samom sebi.

"Imamo abnormalno skupu državu za broj stanovnika i BDP (bruto domaći proizvod) koji mi imamo. Jedino što možemo raditi, kad bismo bili politički dovoljno svjesni pa ne bismo pravili smicalice koje rade i jedni, i drugi, i treći, jeste sistemsko rješavanje problema skupe države. Da u strukturi BDP-a imamo više sredstava za raspodjelu na plate, a ne na administraciju. Naša administracija je skupa i množi se, pa guta novac koji mi kroz poreze platimo, a istovremeno ne radi neki produktivan posao koji bi rezultirao većim BDP-om", ističe Rička.

"Budžeti rastu, a znamo da proizvodnja nije povećana, kao ni kupovna moć građana, a imamo manji priliv iz dijaspore. Znači, budžeti se pune isključivo na račun povećanja cijena. Cijene goriva su pale, ali njih ne prati smanjenje cijena bilo kojeg artikla ni za fening", dodaje Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača Zvono iz Bijeljine.