Međutim, BRICS+ dominira u strateškim robama. Uzmimo naprimjer Rusiju. Političari i mediji na Zapadu često ismijavaju Rusiju i opisuju je kao "benzinsku pumpu koja ima nuklearno oružje". Ali ovaj karikaturalni prikaz je potpuno netačan. Rusija je najveći svjetski izvoznik prirodnog plina, drvne građe, pšenice, gnojiva i paladija (ključne komponente automobila). Drugi je po veličini izvoznik nafte i aluminija te treći po veličini izvoznik nikla i uglja. Rusija je veliki proizvođač i prerađivač urana za nuklearne elektrane. Sa izuzetkom Kine, Rusija proizvodi više zlata od bilo koje druge zemlje, sa više od 10 posto ukupne svjetske proizvodnje.

Zatim tu su rijetki zemni elementi (REE - Rare Earth Elements). Američka vojska i američki potrošači u potpunosti zavise o REE. Kina kontroliše oko 60 posto proizvodnje REE i 95 posto prerade REE. Peking također troši oko 67 posto svjetske zalihe REE. Niko ne može ozbiljno osporiti kineski monopol na REE, budući da može održavati niže cijene duže nego što bilo koji konkurent može ostati solventan.

Tu je zatim i Iran, koji dominira Hormuškim tjesnacem, najvažnijim energetskim koridorom na svijetu. Prema američkoj Upravi za energetske informacije, svaki dan više od 40 posto globalnog izvoza nafte (oko 21 milion barela) prolazi tjesnacem. Zahvaljujući svojoj nadmoćnoj geografiji i stručnosti u nekonvencionalnom i asimetričnom ratovanju, Iran može zatvoriti tjesnac kada poželi, a niko tu ne može puno učiniti.

Analitičari vjeruju da bi američkoj vojsci trebalo nekoliko sedmica da ga ponovno otvori, ali niko ne zna da li bi u tome zaista i uspjeli. Vojni stratezi već decenijama znaju za ovu situaciju. Ali niko nije pronašao realan način da neutrališe iransku moć nad tjesnacem. To je iranski geopolitički adut. U Crvenom moru, iranski saveznici, pokret Huti iz Jemena, nedavno su zatvorili plovidbu u ovom vitalnom ekonomskom koridoru za sve izraelske, američke i britanske brodove. Zapad je pokrenuo vojnu akciju, ali sa veoma malo uspjeha. Dakle, kada sve saberete, BRICS+ ima prednost u ekonomskom ratu.

Cyber ​​ratovanje. Cyber ​​ratovanje odnosi se na korištenje digitalnih napada od strane jedne nacije za prekid računarskim sistema druge, često sa ciljem izazivanja štete, poremećaja ili straha. Ovi napadi mogu ciljati različite sektore, uključujući vladine mreže, finansijske sisteme i komunalne usluge poput snabdijevanja strujom i vodom. Naprimjer, uspješan cyber napad na električnu mrežu mogao bi milione ostaviti bez struje ili čiste vode.

Napad na nacionalnu finansijsku infrastrukturu, poput banaka ili berzi, putem kibernetičkih sredstava još je jedan oblik cyber ratovanja. Cyber ​​ratovanje može biti jednako štetno kao i tradicionalno ratovanje, ali je često jeftinije, manje rizično i može se voditi anonimno i na daljinu.