Isti ljudi koji smišljaju mitove o tome što radimo u inostranstvu također su izgradili sličan ideološki sistem koji legitimizira krađu kod kuće. Krađa od najsiromašnijih, od najbogatijih. Siromašni i radni ljudi Harlema ​​imaju više zajedničkog sa siromašnim i radnim ljudima Haitija nego sa njihovim elitama, ali to se mora prikriti da bi reket funkcionirao". "Mnoge radnje koje poduzima vlada SAD-a, zapravo, obično štete najsiromašnijima građanima", zaključuje.

"Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) je dobar primjer. Stupio je na snagu u januaru 1994. i bio je fantastična prilika za američke poslovne interese, jer su se tržišta otvorila za investicije i izvoz. Istovremeno, hiljade američkih radnika izgubilo je posao zbog radnika u Meksiku, gdje bi njihove plate mogli smanjiti još siromašniji ljudi".

Javnost, bombardirana ratnom propagandom, navija za njihovo samospaljivanje. Uživa u prezrenoj ljepoti američke vojne moći. Govori u klišejima koji prekidaju misao koje izbacuju masovna kultura i masovni mediji. Upija iluziju svemoći i utapa se u samohvalisanje. Mantra militarizovane države je nacionalna sigurnost. Ako svaka rasprava počinje pitanjem nacionalne sigurnosti, onda svaki odgovor uključuje silu ili prijetnju silom. Zaokupljenost unutarašnjim i vanjskim prijetnjama dijeli svijet na prijatelje i neprijatelje, dobre i zle.

Oni poput Juliana Assangea koji razotkrivaju zločine i samoubilačku ludost carstva nemilosrdno su progonjeni. Istina koju Matt otkriva, gorka je i teška. "Dok su carstva u usponu često razborita, čak i racionalna u svojoj primjeni oružane sile za osvajanje i kontrolu nad prekomorskim dominionima, carstva u propadanju su sklona nepromišljenom iskazivanju moći, sanjajući o hrabrim vojnim majstorijama koje bi nekako nadoknadile izgubljeni prestiž i moć", piše historičar Alfred McCoy.

"Često iracionalne - čak i sa imperijalne točke gledišta - ove mikro vojne operacije mogu uroditi ogromnim izdacima ili ponižavajućim porazima koji samo ubrzavaju proces koji je već u toku". Od vitalne je važnosti da vidimo što je pred nama.

Ako i dalje budemo opčinjeni slikama na zidovima Platonove špilje, slikama koje nas bombardiraju na ekranima danju i noću, ako ne uspijemo razumjeti kako carstvo funkcionira i njegovu samodestruktivnost, svi ćemo, posebno sa nadolazećom klimatskom krizom, spustiti se u hobbesovsku noćnu moru u kojoj alati represije, tako poznati na rubovima carstva, učvrstiti na mjesto zastrašujuće korporativne totalitarne države.

Chris Hedges