Menu
RSS

Raspad sistema i budućnost održive ekonomije

"Elektroprivreda BiH je angažovala sve kapacitete kako bi se normalizovala distribucija električne energije. Da li ste sada svjesni šta znači imati termoelektrane Tuzla i Kakanj? Neprocjenjive su. Novi obnovljivi izvori ih nikad neće moći zamijeniti".

I u pravu je. Solarni paneli i vjetroelektrane su dobri alternativni izvori energije, ali samo za male potrošače i, naglasak, kao alternativni izvori energije. Solarni paneli i vjetroelektrane su najnesigurniji izvori energije koji u potpunosti zavise od vremenskih prilika. Nažalost, zeleni fanatici zagovaraju da se stabilni izvori energije u BiH u potpunosti ugase, odnosno zatvore, poput recimo termoelektrana, uprkos činjenici da BiH prema podacima British Petroleuma i američke agencije U.S. Energy Information Administration ima rezerve uglja koje su, pri sadašnjoj potrošnji, dovoljne za naredne 264 godine.

Iz pomenutog slijedi jasan zaključak. Ako BiH bude slijedila Zelenu agendu, a pri tome odustane od resursa kojima raspolaže, onda se, gospodo, pripremite da vam raspadi elektroenergetskog sistema postanu svakodnevnica. No, nije to jedina posljedica. Pripremite se, gospodo, i da vam cijene električne energije skoče nebu pod oblake. Ali, ništa se ne brinite. Dok budete sjedili kući bez struje moći ćete s ponosom reći da je elektroenergetski sistem BiH sastavni dio jedinstvenog prenosnog sistema Evrope i da BiH ispunjava sve svoje obaveze dekarbonizacije.

Pripremite se onda, također, i za dodatne poreze koje ćete plaćati zapadnim brokerskim mešetarima i bankama - i to posredstvom nezajažljivih bh. institucija - za prekoračenje emisije ugljika. A zašto na Zapadu toliko želje da smanje emisiju ugiljka? Ako mislite da je to zbog zaštite okoliša onda ste nepopravljivi optimista. I to prilično naivan. Zapad, predvođen SAD (odnosno, preciznije rečeno, Wall Streetom), jarko želi da cijeli svijet odustane od ugljika jer su privatni investitori sa Wall Streeta i iz londonoskog Citya ostali, zbog dedolarizacije i zbog jačanja multipolarnog svijeta, bez kontrole nad izvorima nafte i plina.

Podatak iz istraživanja ugledne kosultantske kuće Wood Mackenzie veoma je ilustrativan. Samo sedam nacionalnih kompanija - tri arapske, dvije ruske, jedna iranska i jedna venecuelanska - kontroliše više od 65 posto postojećih, dokazanih rezervi nafte i plina. Primjetite usput da su Arapi, Rusija, Iran i Venecuela decenijama tradicionalni protivnici Zapada. Mislite da je to slučajno? Varate se.

No, vratimo se sada na ove prostore. Odustajanje BiH od resursa kojim raspolaže (uglja), naravno, nije baš inteligentna politika. Hajde, razumljivo je da jedna Švedska, čije postojeće rezerve uglja nisu dovoljne ni za jednu jedinu narednu godinu dana, odustaje od uglja.