Korporativni mediji su puki propagandni kanali
Većina nas pretpostavlja da su zapadni mediji sile dobra - kamen temeljac demokratije, temelj superiorne zapadne civilizacije. Oni idealističniji među nama misle o medijima kao o nečemu sličnom javnom servisu. Oni ciničniji od nas misle o tome kao o konkurentnom tržištu informacija i komentara, onom na kojem su ružni planovi često prisutni, ali istina na kraju ipak nekako prevladava.
Međutim oba ova pogleda su nerealna. Stvarnost je daleko, daleko mračnija. I to govorim kao neko ko je radio mnogo godina u redakcijama Guardiana i Observera, koji se smatraju najprogresivnijim novinama na Zapadu. Kao čitaoci, mi zapravo ne "konzumiramo" vijesti, kao što zamišljamo. Naprotiv, vijesti nas konzumiraju. Drugim riječima, mediji koriste vijesti kako bi nas manipulisali.
Zvuči li vam ovo kao paranoična teorija zavjere? Upravo je takav argument objavljen je prije mnogo godina u knjizi Noama Chomskog i Eda Hermana Proizvodna saglasnost. Ako nikada niste čuli za tu knjigu - razmislite, možda postoji razlog za to. Mediji naprosto ne žele da to čitate. Dok sam radio u Guardianu, nije bilo ličnosti koju su stariji urednici više grdili od Noama Chomskog. Upozoravali su nas, mlade novinare, da ga ne čitamo.
Zašto? Zato što propagandni model Chomskog i Hermana detaljno objašnjava kako se zapadnoj javnosti "ispiru mozgovi pod plaštom slobode" od strane medija vođenih skrivenim korporativnim i državnim interesima. Ti se interesi mogu prikriti samo zato što mediji odlučuju šta se smatra vijestima i oblikuju kako da shvatamo događaje. Njihovi glavni alati su krivo usmjeravanje, slučajni propust i u ekstremnim slučajevima klasična prevara.
Zapadni moćni establišment da bi preživio mora stvoriti dvije vrste podrške. Prvo, svi moramo pristati na ideju da Zapad ima neotuđivo pravo kontrolisati Zemljine resurse, čak i po cijenu činjenja strašnih zločina protiv ostatka čovječanstva, kao što je to naprimjer trenutni genocid u Gazi. I drugo, moramo se složiti sa idejom da najbogatije i najmoćnije elite na Zapadu imaju neotuđivo pravo oduzeti većinu profita od ovog ekonomskog silovanja našeg doma.
Mediji nikad ne kritikuju ovaj rasipnički, pohlepni sistem. A on se, kada mu se da neko ime, zove kapitalizam. Zapadni mediji su bili fantastično uspješni u tome da se sistem samoubilačkog crpljenja resursa, koji je osmišljen kako bi obogatio mali broj zapadnih milijardera, njihovoj publici učini sasvim normalnim. Jeste li se ikada zapitali zašto zapadni milijarderi žele posjedovati medije? Kada steknite vlasništvo nad medijima, vi također posjedujete političku klasu.
Ranije ovog mjeseca mediji su izvijestili o dva uporediva događaja koji su prezentirani na potpuno različite načine. Prvi događaj bio je izraelski vazdušni napad 6. jula na školu u Gazi, gdje su se palestinski civili, uključujući i djecu, sklonili od divljanja izraelske vojske koja je masakrirala mnoge Palestinace.