BlackRock je klasični Mussolinijev mokri san
Sa gotovo deset triliona dolara imovine pod upravljanjem (AUM - Assets Under Management) BlackRock je najveći svjetski upravitelj imovinom. Ali, da ne bude zabune - obratite pažnju na termin "upravitelj imovinom". To znači da pomenutih deset triliona dolara nije njihov novac, nego većinom državni novac (saveznih država) i u znatno manjem obimu novac privatnih ulagača, građana i kompanija. Uposlenici i menadžment BlackRocka zarađuju od provizije i tantijema za upravljanje tom imovinom, od trgovine dionicama tuđim novcem.
BlackRock je eksplodirao nakon finansijske krize 2008. godine. I to nije slučajnost. Od tada su centralne banke širom svijeta odštampale desetine triliona dolara. Veliki dio tog svježe odštampanog novca se na kraju našao na tržištu dionica, a posebno u BlackRockovim fondovima kojima se trguje na berzi (ETF - Exchange-Traded Funds). BlackRock se također iskazao u pomoći Federalnim rezervama (FED) u upravljanju golemim portfeljom duga nakon 2008. To je još jedan pokazatelj dobrog odnosa BlackRocka sa vladom.
Ustvari, BlackRock je savršena ilustracija Cantillonovog efekta - profitiraju oni najbliži štampariji novca. BlackRock me ipak na neki način zadivljuje. Krenuli su doslovno od nule u kasnim osamdesetim godinama, a pokrenuli su ga Larry Fink, koji za sebe kaže da je predani Jevrej, te nekoliko njegovih prijatelja. Kako su uspjeli skupiti deset triliona dolara i postati najveći fond za upravljanje imovinom na svijetu? Jesu li super kompetentni ili su samo super povezani sa FED-om? Oni su sigurno kompetentni, ali su daleko jače super povezani.
U današnjem svijetu, gdje vlade direktno ili indirektno kontrolišu sve, budite uvjereni da su top likovi u BlackRocku zapravo članovi Duboke države. Kao upravitelji imovinom, oni su se u biti doveli u poziciju prikupljanja tantijema od 10, 20 ili 30 baznih bodova, a ponekad i jedan posto na imovinu pod upravljanjem. Znači, to mora biti jedna od najboljih kompanija na svijetu jer BlackRock ima samo 1.800 zaposlenika koji upravljaju sa deset triliona dolara.
Zanimljivo, uprkos spektakularnom rastu, dionice kojima trguju BlackRockovci nisu tako spektakularne. Dionice su bile samo deset naspram jedan tokom posljednjeg desetljeća, što je, naravno, sjajno. Ali na super tržišnom rastu koje smo imali to ustvari i nije ništa posebno. Ne znam što rade sa svim novcem koji dolazi mjesečno od prikupljanja tantijema na svu tu imovinu. Ali pomislili biste da je to moglo biti bolje za nešto što je zasjenilo Goldman Sachs, originalnu gigantsku vampirsku lignju. Sada je BlackRock nešto veće, veličine Krakena.
Nemam problema sa veličinom "per se". Ali u današnjem pretjerano finansijskoj ekonomiji BlackRock čini više od prikupljanja tantijema za pružene usluge. Problem je u tome što ETF-ovi, uzajamni i penzioni fondovi koje kontroliše, zapravo "glasaju" za dionice javnih poduzeća. To znači da mogu postavljati direktore koji im se sviđaju, koji zatim pokreću kompanije u smjeru koji oni žele.